I Kž-130/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, dr. sc. Zdenka Konjića i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51701, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje: KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2011. broj K-208/11, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 2012.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-130/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a u izrečenu kaznu zatvora optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 04. kolovoza 2011., pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 130/12-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, dr. sc. Zdenka Konjića i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51701, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje: KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2011. broj K-208/11, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 2012.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. B. B. i opt. D. Š. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, za koje su tom presudom proglašeni krivima, na temelju tog propisa, osuđuju na kazne zatvora, opt. B. B. u trajanju od 6 (šest) godina, a opt. D. Š. u trajanju od 5 (pet) godina u koje kazne im se na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4. kolovoza 2011., pa nadalje.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je proglasio krivim opt. B. B. i opt. D. Š., svakog zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a, te ih je na temelju tog propisa osudio na kazne zatvora, i to opt. B. B. u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a opt. D. Š. u trajanju od tri godine.
Na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a u izrečenu kaznu zatvora optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 04. kolovoza 2011., pa nadalje.
Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a u vezi čl. 80. KZ-a prema optuženicima su primijenjene sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to od opt. B. B. opojne droge marihuane u količini od 149,20 g, a od opt. D. Š. opojne droge marihuane u količini od 13.347,4 g. Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje: ZKP/97), opt. B. B. je oslobođen
I Kž 130/12-4
dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, dok je opt. D. Š. naloženo da na temelju čl. 122. st. 1. ZKP/97 na ime paušala plati iznos od 500,00 kuna.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicima izreknu strože kazne zatvora.
Opt. B. B. je odgovor na žalbu podnio putem branitelja S. M., odvjetnika iz Z., a opt. D. Š., putem branitelja T. H., odvjetnika iz Z. Prijedlozi su optuženika da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
Spis predmeta je sukladno odredbi čl. 373. st. 1 ZKP/97 dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u pisanom mišljenju od 02. ožujka 2012., broj KŽ-DO-264/12 predložilo da se žalba prihvati kao osnovana.
O sjednici vijeća je na temelju čl. 373. st. 2. ZKP/97 izviješten državni odvjetnik koji sjednici nije pristupio.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja nakon što je ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti, otegotnim okolnostima dao premali značaj. Naime, potpuno opravdano državni odvjetnik smatra da je optuženicima kod odmjere kazne trebalo više cijeniti činjenicu da je u pitanju izrazito velika količina marihuane od 13.347,4 g koja je u Republiku Hrvatsku prevezena iz Republike Bosne i Hercegovine.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da su kod odmjere kazne navedene otegotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda uistinu nedovoljno cijenjene. Naime, količina droge od 13.374,4 g koju je opt. D. Š. neovlašteno radi prodaje prenosio, u devet paketa skrivenih u automobilu, iz BiH, a opt. B. B. radi prodaje posjedovao tu drogu, kao i drogu pronađenu u dva stana u Z., u kojim je pronađena i digitalna vaga s tragovima opojen droge marihuane, evidentno ukazuje na izuzetno pogibeljno kazneno djelo za koje je optuženicima potrebno izreći adekvatnu društvenu osudu. Izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci koja je izrečena opt. B. B., odnosno kazna zatvora u trajanju od tri godine koja je izrečena opt. D. Š., svakako nisu adekvatne. U konkretnom slučaju se radi o vrlo velikoj količini opojne droge koja je bila namijenjena prodaji na ilegalnom tržištu, od koje bi se polučila velika dobit, te bi vrlo velik broj konzumenata, uglavnom mlađe životne dobi, došao u doticaj s ovom vrstom droge i time si nedvojbeno ugrozio zdravlje. Stoga izrečene kazne zatvora koje su, na granici posebnog minimuma, odnosno na samoj granici minimuma koja za predmetna kaznena djela iznosi tri godine, su u svakom slučaju preblage.
Iz naprijed navedenih razloga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocijenio da je optuženicima potrebno izreći strože kazne zavora, pa je opt. B. B. izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest godina, a opt. D. Š. u trajanju od pet godina.
Pri tom je ovaj drugostupanjski sud, u smislu individualizacije kazne, imao u vidu da je kriminalna količina kod opt. B. B. nešto veća jer je njegova uloga u svemu značajnija. On je osoba koja je određena da primi drogu u Z., unajmljuje stanove radi bavljenja ovom
I Kž 130/12-4
kriminalnom djelatnosti, raspolaže vagom za mjerenje droge i većom količinom novca, već je u dva navrata primao drogu iz BiH, dok je uloga opt. Š. bila ta da ovu veliku količinu droge uveze u Republiku Hrvatsku, za koju je radnju trebao dobiti naknadu od 650 eura.
Iz naprijed navedenih razloga je prihvaćena žalba zbog odluke o kazni državnog odvjetnika.
Slijedom svega izloženog, kako je žalba državnog odvjetnika osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 379. st. 1. ZKP/97, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. ZKP/97 presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 14. ožujka 2012.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Buga Mrzljak Stenzel, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.