Rev-49/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-49/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., koga zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. O. d.d. – Filijala Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 1998. godine, br. Gž 5513/97-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 1997. godine, br. Pn 6802/96, u sjednici održanoj 2. srpnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja, te potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tuženiku naloženo da mu isplati za naknadu štete iznos od 38.882,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i parnični trošak u iznosu od 4.218,00 kn. U preostalom dijelu za iznos od 7.063,00 kn tužbeni je zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude je tužitelj pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače i da mu se dosudi u cijelosti utuženi iznos kako za naknadu nematerijalne, tako i materijalne štete.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužitelju je za naknadu nematerijalne štete zbog fizičkih boli dosuđeno 10.000,00 kn koliko je i zatražio. Za pretrpljeni strah dosuđeno mu je 6.000,00 kn, a on traži 8.000,00 kn. Za smanjenje životne i radne sposobnosti dosuđeno je tužitelju 22.000,00 kn, a on je zatražio 27.000,00 kn i konačno za naknadu materijalne štete zbog troškova oko tuđe pomoći i njege dosuđeno mu je 882,00 kn, a on je tražio 945,00 kn.

Po ocjeni ovog Vrhovnog suda, uzimajući u obzir težinu i karakter povreda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, kao i smanjenja životnih aktivnosti koje su utvrđene, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, tj. odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima dosuđivanjem navedenih iznosa. Ti iznosi predstavljaju pravičnu novčanu naknadu i nema osnovanog razloga da se tužitelju dosuđuje onoliko koliko je tražio u svojoj tužbi i za što pledira u svojoj reviziji.

Također su pravilno odmjereni i troškovi za tuđu pomoć i njegu i nije trebalo dosuditi više, tj. koliko se traži u tužbi i reviziji, jer je sud nižeg stupnja pravilno utvrdio da je dosuđena naknada prema netto zaradi osobe koja je bila sposobna u mjestu ispunjenja pružati takovu uslugu, a ne može se priznati cjenik Centra za tuđu pomoć i njegu, čije cijene predstavljaju brutto iznos. Te cijene su uzete – kako je navedeno u obrazloženju – samo kao orijentir prilikom određivanja ove naknade po slobodnoj sudačkoj ocijeni.

Iz svega navedenog proizlazi da su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su dosudili tužitelju iznose navedene u izrekama nižestupanjskih odluka, pa je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 2. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Jasna Brežanski, v. r.