Legislator Case Law & Legislation
Rev-2373/1998-2 AI generated

Rev-2373/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2373/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

da je takvo pravo zaposlenika već postojalo, odnosno da je utvrđeno ranijim zakonom i da je takvo pravo Zakonom o radu uređeno na povoljniji način za zaposlenika.

Legislator headnote

AI generated

Rev-2373/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Kod činjenica da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme neprekidno u razdoblju od 26. siječnja 1979. godine do 22. lipnja 1996. godine kada mu je prestao radni odnos nakon isteka otkaznog roka od šest mjeseci utvrđenog odlukom tuženika od 22. prosinca 1995. godine o trajnom prestanku potrebe za njegovim radom, sudovi su zaključili da tužitelju pripada pravo na otpremninu iz čl. 118. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje: ZR), a uz primjenu odredbi iz čl. 240. istog zakona.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2373/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. zastupanog po punomoćnicima M. Z. i I. Z., odvjetnicima u L., protiv tuženika L. T. d.d. L., zastupanog po punomoćniku S. G., odvjetniku u L., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 1. rujna 1997. godine br. Gž-923/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 27. lipnja 1997. godine br. P-2437/96- 19, u sjednici održanoj dana 22. travnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća, te se preinačuju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Puli od 1. rujna 1997. godine br. Gž-923/97-2 i presuda Općinskog suda u Puli od 27. lipnja 1997. godine br. P-2437/96-19 i sudi:

Tužbeni zahtjev odbija se u cijelosti.

Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 868,00 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tuženik je dužan tužitelju na ime otpremnine isplatiti iznos od kn 6.339,50 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od 23. lipnja 1996. godine pa do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od kn 866,25, sve u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude preinačene na način da tužbeni zahtjev bude odbijen u cijelosti, te obvezan tužitelj na naknadu troškova postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kod činjenica da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme neprekidno u razdoblju od 26. siječnja 1979. godine do 22. lipnja 1996. godine kada mu je prestao radni odnos nakon isteka otkaznog roka od šest mjeseci utvrđenog odlukom tuženika od 22. prosinca 1995. godine o trajnom prestanku potrebe za njegovim radom, sudovi su zaključili da tužitelju pripada pravo na otpremninu iz čl. 118. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje: ZR), a uz primjenu odredbi iz čl. 240. istog zakona.

Sukladno odredbi iz čl. 240. st. 1. ZR postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti prije početka primjene ZR dovršit će se po propisima koji važe do početka primjene ZR ako tim zakonom određeno pravo zaposlenika nije uređeno na povoljniji način.

To znači da za mogućnost povoljnije odluke za zaposlenika u smislu citirane odredbe trebaju biti ostvarene dvije pretpostavke:

1. da je takvo pravo zaposlenika već postojalo, odnosno da je utvrđeno ranijim zakonom i

2. da je takvo pravo Zakonom o radu uređeno na povoljniji način za zaposlenika.

Radni odnos tužitelju prestao je temeljem odredbi Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92) koji nije poznavao pravo otpremnine. Zato unatoč činjenici što je radni odnos tužitelju prestao u vrijeme primjene ZR koji poznaje pravo na otpremninu, u konkretnom slučaju nema mogućnosti primjene odredbe iz čl. 240. ZR, a time ne postoje niti uvjeti za priznavanje prava na otpremninu u smislu odredbe iz čl. 118. st. 1. istog zakona.

Stoga je na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) uz prihvaćanje revizije obje nižestupanjske presude valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

Na temelju odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima cijelog postupka tako da je obzirom na činjenicu da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnične troškove koji su navedeni u žalbi i reviziji a odnose se na nagradu za rad odvjetnika u skladu s Odvjetničkom tarifom.

U Zagrebu, 22. travnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.