Gzp-1725/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1725/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja Š. d.o.o., Ž., zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. studenog 2009., 30. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Š. d.o.o. u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 11. studenog 2009. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 - dalje: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž- 6713/09 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14363/99, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2010. i temeljem službene provjere u pisarnicama navedenih sudova, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Dana 07. listopada 1998. podnesen je Općinskom sudu u Zagrebu ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave po ovrhovoditelju Š. d.o.o. za projektiranje, inženjering i trgovinu, Ž., protiv ovršenice Republike Hrvatske.

Dana 14. travnja 1999. ovrhovoditelj je pozvan na dostavu uredne punomoći za zastupanje; koja je dostavljena 28. travnja 1999.

Dana 11. lipnja 1999. doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16286/98.

Dana 30. lipnja 1999. podnesen je prigovor ovršenika protiv rješenja o ovrsi.

Rješenjem od 28. rujna 1999. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te je predmet upućen u parnicu.

Prvo ročište je održano 3. listopada 2000., na kojem se tuženik očitovao na podnesak tužitelja, dostavljen na ročištu.

Na ročištu 12. ožujka 2001. tuženiku je naloženo dostaviti očitovanje na podnesak tužitelja, koji je uručen na ročištu.

Dana 13. studenog 2001. održano je ročište, pozvan je tužitelj na dostavu dokumentacije u roku od 30 dana, te je određeno da će se izvesti dokaz građevinskim vještačenjem.

Dana 4. ožujka 2002. zaprimljen je podnesak tužitelja, kojim je dostavljena punomoć za novog punomoćnika i daljnja dokumentacija.

Rješenjem od 7. studenog 2002. tužitelj je pozvan na dostavu još jednog primjerka podneska; čemu je tužitelj djelomično udovoljio podneskom od 25. studenog 2002.

Na ročištu 24. ožujka 2004. tužitelju je naloženo dostaviti dokumentaciju direktno tuženiku.

Dana 08. travnja 2004. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim obavještava sud da je dostavio podnesak i dokumentaciju tuženiku.

Dana 10. rujna 2004. tuženik je pozvan očitovati se na podnesak tužitelja, koji se očitovao u podnesku od 21. listopada 2004.

Na ročištu 5. listopada 2005. stranke su predložile izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

Na ročištu 6. prosinca 2005. saslušan je zakonski zastupnik tužitelja i jedan svjedok, te je određeno da će se izvesti dokaz građevinskim vještačenjem, nakon što tužitelj uplati predujam troškova izvođenja tog dokaza.

Tužitelj je predujam uplatio 9. prosinca 2005., te je rješenjem od 27. prosinca 2005. vještaku naloženo izraditi pismeni nalaz i mišljenje u roku od 30 dana.

Vještak je dostavio nalaz i mišljenje dana 9. veljače 2006.

U podnesku od 6. ožujka 2006. tužitelj je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je svoje primjedbe iznio u podnesku od 12. travnja 2006.

Rješenjem od 31. siječnja 2006. određeno je da će se provesti dopunsko vještačenje, te je vještak dopunu nalaz i mišljenja dostavio 1. ožujka 2007.

Tužitelj se očitovao u podnesku od 16. travnja 2007., te je taj podnesak dostavljen tuženiku 15. svibnja 2007.

Ročište 14. svibnja 2008. je odgođeno jer nije pristupio vještak, novo ročište zakazano je za dan 09. srpnja 2008.

Na ročištu 09. srpnja 2008. tužitelj je priložio daljnju dokumentaciju, usmeno je saslušan vještak, te je strankama određen rok od 60 dana kako bi obavijestile sud o tome da li su spor riješile riješe mirnim putem.

U podnesku od 2. listopada 2008. tužitelj je predložio zakazivanje ročišta u ovom predmetu, jer da se tuženik nije očitovao glede prijedloga tužitelja za mirno rješenje spora.

Rješenjem od 7. listopada 2008. tuženik je pozvan na očitovanje, prema raspravnom rješenju od 09. srpnja 2008.

U podnesku od 19. siječnja 2009. tuženik je naveo da ne prihvaća predloženu nagodbu.

Na ročištu 19. ožujka 2009. glavna rasprava je zaključena, dok je na ročištu 24. ožujka 2009. donesena i objavljena presuda poslovni broj P-14363/99, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen.

Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude 22. svibnja 2009., a tužitelj je podneskom od 6. svibnja 2009. predložio ispravak presude, koja je ispravljena rješenjem poslovni broj P-14363/99 od 1. lipnja 2009.

Predmet je radi odlučivanja o žalbi tuženika dana 2. listopada 2009. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom poslovni broj Gž-6713/09 od 2. ožujka 2010. potvrdio prvostupanjsku presudu.

Drugostupanjska odluka je punomoćniku tužitelja dostavljena 18. lipnja 2010.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja ovršnog prijedloga (7. listopada 1998.) i traje do dana kada je punomoćniku predlagatelja dostavljena drugostupanjska odluka kojom je postupak pravomoćno okončan (18. lipnja 2010.), što ukupno iznosi jedanaest godina, osam mjeseci i jedanaest dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu u navedenom razdoblju razmatranja predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav, 76/10).

Izloženom duljinom trajanja ovog postupka od jedanaest godina, osam mjeseci i jedanaest dana povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08– dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi čl. 311. st. 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave tako da se po mogućnosti rasprava dovrši već na jednom ročištu.

Dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju daje osnovu za zaključak da postupak nije vođen s potrebnom učinkovitošću, osobito imajući u vidu da je prvostupanjska presuda donesena tek nakon po proteku više od deset godina, računajući od podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

Međutim, riječ je o činjenično složenom postupku, tijekom kojeg postupka je valjalo izvesti dokaze građevinskim vještačenjem i njegovom dopunom, usmenim saslušanjem vještaka povodom iznesenih primjedbi na nalaz i mišljenje te obaviti uvid u obimniju dostavljenu dokumentaciju.

Predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim postupanjem je doprinio duljini trajanja postupka. Naime, u tužbi nisu predloženi svi dokazi, odnosno nisu dostavljene sve relevantne isprave kojima bi tužitelj dokazao svoje navode (članak 186. stavak 1. ZPP), već je isto tužitelj predlagao i dostavljao naknadno tijekom trajanja postupka u više navrata.

Visinu naknade u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, imajući pritom na umu da je o pravima predlagatelja pravomoćno odlučeno, uz uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. lipnja 2010.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku.

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.