III Kr-70/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 70/2017.-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. S., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 17. studenoga 2016. broj K-218/16. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 30. svibnja 2017. broj Kž-15/17., u sjednici održanoj 5. rujna 2017.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog B. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 17. studenoga 2016. broj K-218/16. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 30. svibnja 2017. broj Kž-15/17., osuđeni B. S. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje u tekstu: KZ/97.) te je osuđen na kaznu zatvora deset mjeseci.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni B. S. po branitelju, odvjetniku D. P., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka opisana u članku 367. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku“. Smatra da je „okrivljeniku onemogućeno da se brani“ i da u postupku „nije dokazano da“ je osuđenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Predložio je da „nadležni sud … preinači pobijanu presudu na način da odbije optužbu protiv okrivljenika odnosno oslobodi okrivljenika krivnje radi počinjenja predmetnog kaznenog djela“.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u smislu članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 121/11., 143/12., 56/13., 145/13. i 70/17.; dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavio odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

III Kr 70/2017.-4

Nije osnovan navod u zahtjevu iz kojeg slijedi da odbijanjem dokaznog prijedloga obrane „okrivljeniku onemogućeno da se brani“. Odbijanje dokaznih prijedloga može imati svog odraza u (ne)pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja (III Kr 177/10.) pa se radi o prigovoru činjenične naravi, a činjenična utvrđenja sudova nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.

Treba navesti da odbijanje baš svih dokaznih prijedloga obrane, bez valjanog obrazloženja razloga takvog odbijanja, može predstavljati kršenje Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenog prava na pravično suđenje (I Kž 174/14. i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, primjerice u predmetima Borisova v. Bulgaria, Topić v. Croatia, Horvatić v. Croatia). Ipak, treba uočiti da prvostupanjski sud nije odbio sve dokazne prijedloge obrane, a za jedan dokazni prijedlog koji je odbio je dao razloge (prijedlog za ponovnim ispitivanjem kombiniranog prometnog i sudsko medicinskog vještaka, stranica 3 i 4 prvostupanjske presude). Te razloge ocjenjivao je i drugostupanjski sud te je pravilno otklonio žalbeni prigovor o odbijanju dokaznog prijedloga kao neosnovan. Treba dodati da je predloženi dokaz izveden čitanjem uz suglasnost stranaka te da nije bilo primjedbi nakon tako izvedenog dokaza.

U zahtjevu se nadalje navodi da je prvostupanjski sud odbio traženje obrane koja je tražila rok za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji je ovaj dao na raspravi i da je time prvostupanjski sud „uskratio pravo [optuženiku] da se kvalitetno brani u ovom postupku“. Ovaj prigovor osuđenik je istaknuo i u žalbi na prvostupanjsku presudu. Drugostupanjski sud je ocijenio da je „optuženik … aktivno i konstruktivno sudjelovao“ na raspravi tijekom ispitivanja vještaka, postavljao mu pitanja i stavio primjedbe. Te primjedbe ocjenjivali su sudovi. Prema tome, obrana nije uskraćena niti za jedno pravo koje optuženiku pripada. Odbijanje traženog „roka za očitovanje“ okolnosti koje su iznesene na kontradiktornoj raspravi u kojoj je obrana aktivno sudjelovala i iznosila primjedbe ne predstavlja povredu prava na obranu kako bi to proizlazilo iz zahtjeva.

U najvećem dijelu zahtjeva osporava se vjerodostojnost nalaza i mišljenja prometnog, toksikološkog i psihijatrijskog vještačenja te pravilnost činjeničnih utvrđenja pravomoćne presude koja se temelji i na navedenim vještačenjima. Radi se, dakle, o prigovorima činjenične naravi, a ti prigovori nisu zakonska osnova za ovaj izvanredni pravni lijek. Slijedom iznesenog je na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08. trebalo odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer je neosnovan.

Zagreb, 5. rujna 2017.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić, v. r.

Damir Kos, v. r.