Rev-2394/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2394/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stveri tužitelja Z. Đ. iz S. L., koga zastupa R. dr. J., odv. u O., protiv tuženika H.

I., koga zastupa S. I., odv. u N., radi priznavanja prava vlasništva i predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od lb. svibnja 1990. br. Gž-903/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Našicama od 26.XII 1989. godine br. P-515/89-12, u sjednici održanoj dana 19. veljače 1991. godine

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Okružnog suda u Osijeku od 16.5.1990.godine broj Gž-903/90-2 kao i presuda Općinskog suda u Našicama od 28.12.1989. br. P-515/89-12 i to u dijelu kojim je odlučeno da je tužitelj suvlasnik u 1/10 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 88, k.o. S. L. i to čest. kbr. 613/kuća dvor i oranica/, u selu sa 3 kj i 1468 čhv /22543 m[2] /, kao i u odluci o parničnim troškovima i u tom dijelu predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom utvrđeno je, da je tužitelj suvlasnik u 1/10 dijela nekretnina pobliže opisan u toj odluci (st. I izreke) dok je dio tužbenog zahtjeva iznad 1/10 do 1/2 dijela odbijen (nepobijani dio). Istom odlukom odbijen je protuzahtjev tuženika za predaju u posjed tih istih nekretnina i odlučeno je da svaka strana podmiruje svoje troškove. Drugostepenom odlukom potvrđena je prvostepena presuda u dijelu kojim je utvrđeno suvlasništvo tužitelja na tim nekretninama u 1/10 dijela, kao i u odluci o troškovima spora, dok je žalba tuženika kao osnovana prihvaćena i prvostepena presuda je preinačena prihvaćanjem protuzahtjeva tuženika za predaju tih nekretnina u suposjed tuženika.

Protiv pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke u pobijanom djelu ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Revizija je osnovana.

Sudovi nalaze da je na osnovi iskaza više svjedoka i rezultata građevinskog vještačenja utvrđen doprinos tužitelja u stjecanju sporne nepokretne imovine u razmjeru od 1/10 dijela. Takav zaključak sudovi su utemeljili na činjenici što je građevinskim vještačenjem utvrđena vrijednost cijele izgrađene kuće za 652,000.000 prijašnjih dinara, a doprinos tužitelja (ugradio četvera vrata, zatim ulazna vrata, ožbukao jednu sobu i okrečio, a samu gradnju kuće je osobnim radom i materijalnim sredstvima pomogao), sa 62,000.000 prijašnjih dinara.

Revident pak tvrdi da je spornu kuću izgradio uz pomoć brata J., te vlastitim radom i kupnjom raznog građevinskog materijala. Kad se kuća gradila tužitelj je bio dijete, imao je 10-12 godina, pa nije ni radio, niti je mogao raditi na izgradnji kuće, a s druge strane pretežnim dijelom je sa majkom bio u SR Njemačkoj. U kuću je doista ugradio, ali samo četvera vrata, što da odražava realan omjer doprinosa 1 : 2000.

Za sticanje prava suvlasništva zgrade nije dovoljna samo činjenica da je neki srodnik pridonio i sudjelovao u stjecanju imovine (Izuzetak je osnova za stjecanje stvarnog prava jedino kada se radi o stjecanju bračnih drugova radom za vrijeme trajanja braka). Naime, za stjecanje stvarnog prava po bliskom srodniku, što je ovdje slučaj (tuženik je ujak tužitelja) temelj za stjecanje postoji samo onda kad u tom smislu postoji i volja i namjera sudionika koji su izgradnjom pridonijeli da se stvarno pravo stekne. Takav sporazum može biti i usmeno sačinjen, a sama volja sudionika može biti izražena na sve načine predviđene u zakonu (čl. 28. Z00). Te posebno važne okolnosti za pravilno i zakonito rješenje konkretnog spora, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ostale su neraspravljene i neutvrđene, pa i nije bilo uvjeta za mogućnost preinake presuda,zbog čega je nižestepene odluke valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Nadalje, ostala je nedovoljno neraspravljena i neutvrđena tvrdnja tužitelja da je radom i materijalnim sredstvima doprinio izgradnji spornog objekta, jer dosadašnje utvrđenje tužiteljeva doprinosa izgradnji te kuće, koji se sastoji samo u ugradnji četvera vrata i u osposobljavanju jedne sobe (žbukanje i krečenje) za stanovanje ne daje cjelovitu i sigurnu činjeničnu osnovu za ocjenu opravdanosti stvarnopravnog zahtjeva tužitelja. Doprinos tužitelja radom i pomaganjem doveden je i u pitanje, ali i neraspravljenom tvrdnjom tuženika da Je tužitelj u vrijeme izgradnje kuće bio u životnoj dobi djeteta i da je pretežnim dijelom boravio u inozemstvu, zbog čega Je potrebno sve te okolnosti u nastavku postupka raspraviti i utvrditi, a potom ocijeniti osnovanost stvarno-pravnog zahtjeva tužitelja uz napomenu da je u nepobijanom dijelu, kojim je odbijen dio zahtjeva tužbe iznad 1/10 dijela, kao i prihvaćeni protuzahtjev tuženika za predaju u suposjed spornih nekretnina odluka sudova ostala neizmijenjena.

U Zagrebu, 19. veljače 1991.godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.