Rev-2073/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2073/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja H.F. iz . ., protiv tuženika H.P. iz P., .. . br. ., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od dana 28. veljače 1992. pod posl. br. Gž 418/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od dana 6. lipnja 1991. pod posl. br. P 289/91, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika djelomično se prihvaća, pa se preinačuje presuda Okružnog suda u Bjelovaru od dana 28. veljače 1992. pod posl. br. Gž 418/92 i presuda Općinskog suda u Bjelovaru od dana 6. lipnja 1991. pod posl. br. P 289/91 na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tužitelj H.F. iz S. stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnina kao neosnovan. Revizija tuženika u preostalom dijelu se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda koja glasi:

"Utvrdjuje se da je tužitelj H.F. iz S. stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnina u omjeru od 2/18 na nekreninama upisanim u z. k. ul. 786 k. o. K. koje se sastoje od čkbr. 835/2 dvor i oranica kod kuće površine 445 čhv, čkbr. 793 oranica i vinograd V. površine 480 čhv, čkbr. 835/4 oranica O. površine 1200 čhv, i čkbr. 1413/43 oranica Š. površine 771 čhv, te tuženik osobno i kao nasljednik pok. H.M. dužan ovo priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu

Rev 2073/92

ispravu za prijenos navedenih nekretnina na ime i korist tužitelja koji ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda."

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužitelju.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika a Javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju povredu odredjeno ukazuje revident.

U smislu odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kome je već ranije pravomoćno presudjeno ili o kome je već zaključeno sudsko poravnanje.

Medjutim, takav prigovor u odnosu na presudu pod posl. br. P 405/90 na koju tuženik upire kao na presudu kojom je već pravomoćno presudjeno o istoj stvari o kojoj odluku donosi i pobijana presuda, nije osnovan. Naime, tokom ovog postupka dana 5. XI 1990. pod posl. br. P 405/90 (str. 23 spisa) bila je donesena presuda koja je presudom Okružnog suda ukinuta i predmet je vraćen sudu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku pak je donesena odluka koja se revizijom pobija.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 7. ZPP jer u ponašanju suda nije bilo nezakonitog postupanja kojom bi tuženiku, a naročito propuštanjem dostavljanja, bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Naime, sam tuženik je svojim pismenim podneskom od dana 25. V. 1991. opravdao svoj izostanak sa ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava uz prijedlog da se na temelju izvedenih dokaza donese odluka.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično je ostvaren. Prvi sud je utvrdio a drugi sud prihvatio utvrdjenje:

- da su iza smrti bake parničnih stranaka H.E. (O-813/52) sporne nekretnine rješenjem o nasljedjivanju pripale ocu tuženika H.F. u veličini od 1/9 dijela, ocu tužitelja H.S. za 7/9 dijela a njihovom bratu H.D. u 1/9 dijela;

- da je rješenjem suda R 865/53 podijeljena suvlasnička zajednica izmedju H.F., H.S. i H.D. na način da je H.F. pripalo u samovlasništvo dio kat. čest. br. 1413/21 šuma u V.v. . površine 900 čhv, a protustrankama H.S. i H.D. kat. čest. br. 835/2 površine 445 čhv, čkbr. 835/4 površine 1200 čhv, te dio kat. čest. br. 1413/21 površine 771 čhv koji je dobio novu oznaku 1413/43;

- da ovo rješenje o diobi nije provedeno kroz zemljišne knjige;

- da su zbog toga ove nekretnine utvrdjene kao sastavni dio ostavinske imovine iza smrti H.F., oca tuženika (O 380/75) te da je tuženik zajedno sa svojom majkom proglašen nasljednikom iza pok. H.F. na spornom dijelu nekretnine, te

- da je u medjuvremenu preminula i majka tuženika H.M. čiji je tuženik nasljednik. Na temelju izloženih utvrdjenja proizlazi da su još 1953. g. prednici stranaka kao bivši suvlasnici nekretnina koje su predmet ovog spora postali vlasnici dijela odredjenih nekretnina. Rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina fizičkom diobom još 1953. g. je valjan osnov za stjecanje vlasništva, a ne dosjelost kako to pogrešno smatraju nižestepeni sudovi.

Upravo temeljem tog rješenja tužitelj odnosno njegov prednik, koji je ušao i u posjed nekretnina koje su mu pripale diobom prema pravomoćnoj sudskoj odluci, a na kojem je dijelu nekretnina, a zbog neprovedbe navedenog rješenja kroz zemljišne knjige prednik tuženika ostao uknjižen kao suvlasnikom, stekao je vlasništvo spornih nekretnina u dijelu od 2/18 nekretnina koje su upisane u z.u. 786 k. o. K., na ime tuženika osobno i kao nasljednika pok. H.M..

Iz tog razloga je odluku nižestepenih sudova valjalo preinačiti u dijelu kojim tužitelj traži da se utvrdi da je suvlasništvo tih nekretnina u omjeru od 2/18 dijela stekao dosjelošću.

Zbog izloženog a temeljem odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u dispozitivu presude ovog suda.

Pri tom se napominje da tuženik po prvi put u izjavljenoj reviziji ističe da "njegov prednik - njegov otac nije uopće sudjelovao u diobi i niti je išta potpisao". Kako se ova činjenica za koju je naprijed rečeno da se prvi put pojavljuje u reviziji ne odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti, to osnovanost ove činjenice sud u ovoj fazi postupka nije ispitivao (čl. 387. ZPP).

U Zagrebu, 16. prosinca 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.