Rev-905/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 905/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Miroslave Vekić i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.D. i N. .S., koje zastupa D.P., odvjetnik u S., protiv tuženika J.J. i Ju.R., koje zastupa M.A., odvjetnik iz S., te H.M., A.K. i M.U. iz T., radi poništenja oporuke, odlučujući o reviziji tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 30. rujna 1993. godine br. Gž-2258/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru od 28. lipnja 1993. godine br. P-563/91, u sjednici održanoj 17. kolovoza 1995. godine

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništavna i bez pravne krijeposti oporuka pok. A.J. od 30. listopada 1979. godine i da se ostavinska imovina iza pokojnog A.J. ima raspraviti na temelju zakona. Odlučeno je da tuženici naknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 156,80 kn, u roku od 15 dana. Ta je presuda potvrđena odlukom Okružnog suda u Splitu od 30. rujna 1993. broj Gž-2258/93.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i čl. 354. st. 1. u svezi čl. 187. i 288. ZPP ("Narodne novine" br. 53/91) s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i tužba odbaci.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Suština revizijskih razloga svodi se na tvrdnju da na strani tužitelja više ne postoji pravni interes za pobijanje sporne oporuke od 30. listopada 1979. godine, jer da je ostavitelj naknadno vlastoručnom oporukom od 30. studenog 1979. godine raspoložio sa svojom imovinom.

Tuženici nisu u pravu.

Naime, u situaciji kad se traži zaštita nekog povrijeđenog prava i kad se pritom učini vjerovatnim da će prihvat tužbenog zahtjeva značiti ostvarenje određene koristi, što je ovdje slučaj jer se poništenjem oporuke ostvaruje nasljeđivanje po osnovi zakona i kad je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavosti oporuke pok. A.J. od 30. listopada 1979. godine prihvaćen, a na koji se pravni institut može svatko pozvati (čl. 109. ZOO, "Narodne novine" br.53/91) tada se revizijski prigovor pomanjkanja pravnog interesa na strani tužitelja uslijed kasnije oporučne raspoložbe, ne ukazuje osnovanim.

Kako su odluke sudova jasne i kad sadržavaju razloge o svim važnim činjenicama koji ne proturječe izreci presude i kad se ne ostvaruje pretpostavke na koje su tuženici ukazivali kao na relativnu bitnu povredu postupka i budući da u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tuženih kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. kolovoza 1995. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.