I Kž-237/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 237/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu preuzimanja izvršenja kazne izrečene os. M. Z., zbog kaznenog djela iz članka 174. stavak 3. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. prosinca 2008. broj Kv-228/08, u sjednici održanoj 1. srpnja 2009., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba os. M. Z. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, odlučujući u povodu zamolnice Okružnog suda u Somboru od 31. ožujka 2008. broj K-73/07 za preuzimanje izvršenja kazne zatvora protiv os. M. Z. u smislu Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04), utvrđeno je da je osuđenik presudom Okružnog suda u Somboru od 15. kolovoza 2007. broj K-73/07, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Srbije u Beogradu od 20. studenoga 2007. broj Kž I-2174/07, osuđen zbog krivičnog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti iz članka 317. stavak 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije i krivičnog djela ometanja ovlaštene osobe u obavljanju sigurnosnih poslova ili održavanja javnog reda i mira iz članka 23. stavak 1. Zakona o javnom redu i miru na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. srpnja 2007. do 15. kolovoza 2007. Nadalje je utvrđeno da su navedena djela kažnjiva i po Kaznenom zakonu („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 – dalje u tekstu: KZ) i to kao kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, rasna i druga diskriminacija iz članka 174. stavak 3. KZ-a i kazneno djelo protiv javnog reda, napad na službenu osobu iz članka 318. stavak 1. KZ-a. Potom je osuđeniku za kazneno djelo iz članka 174. stavak 3. KZ-a utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 318. stavak 1. KZ-a kazna zatvora također u trajanju 6 (šest) mjeseci te je, uz primjenu članka 60. stavak 2. točka c) KZ-a, a na temelju članka 70. stavak 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci koja se ima izvršiti u Republici Hrvatskoj. Na temelju članka 63. stavak 1. KZ-a u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora osuđeniku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. srpnja 2007. do 15. kolovoza 2007.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik putem branitelja M. M., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava – Kaznenog zakona. Predlaže se ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, a podredno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni te osuđeniku sukladno odredbi članka 67. KZ-a izreći uvjetnu osudu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi članka 373. stavka 1. ZKP-a, spis predmeta dostavljen je na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se podneskom očitovalo o žalbi na način da smatra da žalbu optuženika treba odbiti kao neosnovanu. Kod tog očitovanja ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nazočan na sjednici drugostupanjskog vijeća.

Žalba nije osnovana.

Iz stanja spisa predmeta vidljivo je da je pobijana presuda donesena u povodu zamolnice Okružnog suda u Somboru od 31. ožujka 2008. broj K-73/07, upućene putem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, kojom je zamoljeno preuzimanje izvršenja kazne zatvora koju je nadležni sud Republike Srbije izrekao M. Z., hrvatskom državljaninu, zbog kaznenih djela počinjenih na području Republike Srbije. Pobijana presuda donesena je na temelju odredbi Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.

Sud prvog stupnja, kao stvarno i mjesno nadležan sud u smislu odredbi članka 71. stavak 1. i stavak 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, ispravno je, postupajući na temelju odredbi članka 70. i članka 71. navedenog Zakona, u izreku presude unio potpunu izreku i naziv suda iz presude stranog suda te je izrekao sankciju. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude utvrđeno je nepostojanje negativnih pretpostavki za izricanje ove presude iz članka 74. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima te je utvrđeno da su ispunjene i formalne pretpostavke iz članka 8. stavak 3. te članka 76. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, dok iz stanja spisa predmeta nije utvrđeno postojanje negativne pretpostavke za izricanje ove presude propisane u 73. stavak 2. istog Zakona.

Žalbom osuđenika tvrdi se da se u konkretnoj situaciji ne radi o istovrsnim kaznenim djelima, odnosno da iz činjeničnog opisa kako ga je utvrdio strani sud ne proizlazi da je osuđenik počinio kaznena djela iz članka 174. stavak 3. KZ-a i 318. stavak 1. KZ-a navedena u pobijanoj presude. No, ovakvi navodi su neosnovani, s obzirom na to da je sukladno odredbi članka 70. stavak 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima domaći sud pri ocjenjivanju kažnjivosti i mogućnosti kaznenog progona vezan na činjenično stanje utvrđeno u presudi stranog suda, osim ako se radi o činjenicama koje se protive javnom moralu i pravnom poretku Republike Hrvatske. Prema tome, u konkretnoj situaciji domaći sud u odnosu na činjenično stanje utvrđeno u stranoj presudi, u tzv. postupku egzekvature (postupak preuzimanja izvršenja stranih kaznenih presuda) provjerava postojanje pretpostavki za izvršenje strane presude koje predviđa Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima te se provodi postupak prilagođivanja strane kaznene sankcije unutarnjem tj. domaćem zakonodavstvu, odnosno prvenstveno izriče kazna. Slijedom toga, ovdje se konkretno utvrđuje je li radnja za koju je osuđenik osuđen u stranoj državi kažnjiva i prema hrvatskom kaznenom zakonodavstvo, odnosno predstavlja li kazneno djelu i u Republici Hrvatskoj, kao i postoje li u Republici Hrvatskoj mogućnosti za kazneni progon, a što je sud prvog stupnja utvrdio u pobijanoj presude, pravilno ocijenivši da se radi o djelima koja su opisana i u Kaznenom zakonu i to kao kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, rasna i druga diskriminacija iz članka 174. stavak 3. KZ-a i kazneno djelo protiv javnog reda, napad na službenu osobu iz članka 318. stavak 1. KZ-a te da ne postoje zapreke za kazneni progon.

Nadalje, osuđenik smatra da je domaći sud prvog stupnja u odnosu na kaznenu sankciju bio dužan uzeti u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene od strane stranog suda te mu u skladu s time izreći sankciju, smatrajući pri tome da sve utvrđene olakotne okolnosti, bez utvrđenih otegotnih okolnosti, opravdavaju izricanje blaže kazne od jedinstvene kazne zatvora u trajanju deset mjeseci na koju je osuđen, kao i primjenu uvjetne osude sukladno odredbi članka 67. Kaznenog zakona. No, i ovi su žalbeni navodi neutemeljeni. Ovo stoga jer sukladno odredbi članka 70. stavak 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima domaći sud izvršava pravomoćnu presudu u odnosu prema sankciji koju je izrekao strani sud na način da presudom izrekne sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske, što nadalje znači da je vezan i visinom kaznene sankcije koju je izrekao strani sud.

Dakle, sud države izvršenja u pravilu je vezan visinom kazne koju je izrekao sud države presuđenja, osim ako bi visina kazne nadilazila zakonom propisane okvire kazne predviđene domaćim zakonodavstvom. Budući da je sud prvog stupnja kazne odmjerio u okviru zakonom propisanih kazni za predmetna kaznena djela, to se žalba i zbog odluke o kaznenoj sankciji ukazuje neosnovanom. Ovo tim više što je, prihvaćajući kaznu izrečenu od strane stranog suda, domaći sud, iako se to izričito ne navodi u pobijanoj presude, prihvatio i sve olakotne okolnosti utvrđene na strani osuđenika koje je strani sud utvrdio i cijenio prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije te mu u skladu s tim izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda donesena u tzv. postupku egzekvature, a prilikom ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 379. stavak 1. ZKP-a na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 387. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. srpnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.