I Kž-617/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 617/1991-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K. M., zbog krivičnog djela iz čl. 96. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi osudjenog, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. travnja 1991. Kv 136/91-4, K 68/90, u sjednici održanoj 2. listopada 1991.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba osudjenika K. M., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno naznačenom presudom je Okružni sud u Zagrebu osudjenom K. M. opozvao uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda Ivanić Grad od 28. lipnja 1990. K 68/90 radi krivičnih djela iz čl. 96. st. 1. i 2. KZRH i odredio da se utvrdjena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvrši.

Protiv ove presude prvostepenog suda osudjeni K. M. po svom branitelju S. S.-M., odvjetnici iz I. G., podnio je žalbu, ne navodeći izričito žalbene osnove, no iz njenog obrazloženja jasno se razabire da se presuda pobija zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i zbog pogrešno, te nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja. Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili podredno, da se preinači tako da se uvjetna osuda ostavi na snazi, uz odredjivanje novog roka za ispunjenje obaveze.

Odgovora na žalbu nije bilo.

Javno tužilaštvo Hrvatske je u podnesku od 22.VIII. 1991. br. Ktž 871/91 predložilo da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

S pravom žalitelj prigovara da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka time što osudjenika nije uredno obavijestio o sjednici vijeća, a ipak je tu sjednicu održao i donio pobijanu presudu. Žalitelj

I Kž 617/1991-3

doduše ne navodi koju je odredbu sud povrijedio ali je iz navoda uz taj žalbeni osnov jesno u dovoljnoj mjeri da se ukazuje na povredu po čl. 364. st. 2. ZKP jer je sud održao sjednicu vijeća protivno odredbi čl. 509. st. 3. ZKP, tj. da iz spisa nije vidljivo da je osudjeni obaviješten o sjednici vijeća.

Obavijest osudjeniku o zakazanoj sjednici vijeća za 27. XII 1990. doista nije bila uredna. Protivno konstataciji u zapisniku s lista 25, podaci na dostavnici o odašiljanju takove obavijesti ne pokazuju da je adresat obaviješten, ali da nije podigao pošiljku, na onaj način kako to propisuje odredba čl. 121., odnosno čl. 122. st. 1. ZKP. Iz okolnosti da je uz kuvertu na listu 24 spisa vraćena i obavijest (na tiskanici poziva) prije bi se moglo zaključivati da osudjeni ne samo da nije uredno obaviješten, već da nije uopće bio obaviješten. Tako nije bila ostvarena zakonska pretpostavka da se sjednica vijeća prvostepenog suda održi, pa je njenim održavanjem doduše tek 2.IV 1991. u vezi koje u spisu nema nikakvih tragova da je sud obavještavao, a kamo li uredno obavijestio, počinjena navedena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, jer je to što odredba čl. 509. st. 3. nije pravilno primijenjena, moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Naime, prvostepeni sud prethodno nije u smislu odredbe čl. 509. st. 2. ZKP osudjenika saslušao, iako iz obavijesti SNZ Opčine V. (list 23), a niti iz čega drugog u spisu nema opravdanja za zaključivanje da osudjeni nije dostupan, zatim da je iz prikupljenog dokaza, ankete Centra za socijalno delo iste općine (list 27) vidljivo da osudjeni već dulje vremena nije zaposlen za stalno, već da obavlja težačke poslove koji su slabo plaćeni ili se za njih dobije samo za hranu i nešto djeparca, kao i da se zbog svopće nezaposlenosti ima sve manje šansi redovito se zaposliti, te da nema nikakve imovine. Drugi dokazi nisu bili prikupljeni. Kako se, dakle, osudjeni nije imao prilike osvrtati na navode prijedloga za opoziv uvjetne osude, niti na prikupljane dokaza, a niti je sa svoje strane bio u prilici da predloži dokaze koji bi njemu bili od koristi, što više, proizlazi da za ovaj postupak do dostave presude, nepravilna primjena odredbe čl. 509. st. 3. ZKP je po ocjeni drugostepenog suda bila od takovog značaja da je to moglo utjecati na pravilno i zakonito donošenje pobijane presude.

Zbog toga je po čl. 385. st. 1. ZKP odlučeno da se žalba osudjenika uvaži i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Kod ponovljenog sudjenja prvostepeni sud će pravilno primijeniti odredbe kojima se propisuje postupak za opozivanje uvjetne osude i druge odredbe koje su s tim u vezi, pa će otkloniti propuste na koje mu je ovdje ukazano, vodeći računa i o prigovorima žalbe glede visine utvrdjene kazne kao i razlozima o nepostupanja po pravomoćnoj presudi i tek onda donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 2. listopada 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

I Kž 617/1991-3

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Pavašić dr. Berislav, v.r.