IV Kž-18/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 18/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. S. U. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice I. T., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 9. prosinca 2008., br. Kv-693/08 (Kio-114/08), u sjednici održanoj 7. srpnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenice kao tužiteljice I. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Rijeci odbio je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenice kao tužiteljice I. T. za provođenjem istrage protiv osumnjičenika S. U. zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. a zapravo čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06-u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv navedenog rješenja žali se oštećenica kao tužiteljica I. T. putem opunomoćenika A. R., odvjetnika iz R. i predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati istražnom sucu radi provođenja istrage.

Žalba nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona, u istražnom zahtjevu se, pored ostalog, moraju naznačiti i okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

Da bi se moglo govoriti o osnovanoj sumnji u počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju potrebno je utvrditi postojanje prijevarne namjere na strani odgovorne osobe u pravnoj osobi, koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi ta

IV Kž 18/09-2

tu ili drugu pravnu osobu uporabom nepravilnih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu ili ga drži u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Iz navedenog proizlazi kako je potrebno da prijevarna namjera postoji već na početku poslovnog odnosa između počinitelja i oštećenika.

Uvidom u spis utvrđeno je da je oštećenica kao tužiteljica zaključila ugovor o podzakupu poslovnog prostora sa osumnjičenikom S. U., kao odgovornom osobom trgovačkog društva „G.“ d.o.o. iz R., dana 1. travnja 2003. godine, te da je od sklapanja ugovora pa do mjeseca ožujka 2006. godine navedeno Društvo uredno podmirivalo svoje obaveze prema oštećenici. Neurednost u isplati nastupila je, prema iskazu osumnjičenika, zbog objektivnih razloga uzrokovanih poteškoćama u poslovanju Društva.

Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada zaključuje kako u postupanju osumnjičenika ne postoje obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Naime, u konkretnom slučaju radi se o građansko-pravnom odnosu između pravnih subjekata, a ne o kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju, na što također upućuje i okolnost da je, sukladno ugovoru o podzakupu, oštećenica imala pravo raskida ugovora u slučaju neisplate podzakupnine, što nije učinila.

Kako pobijanim rješenjem nije učinjena povreda Kaznenog zakona ili povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud, temeljem odredbe čl. 398. st. 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. srpnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.