Revr-953/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 953/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. C. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. I., odvjetnica u Z., protiv tuženika HŽ I. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. B., diplomiranom pravniku zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-379/15-2 od 18. ožujka 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2836/14-13 od 12. prosinca 2014., u sjednici održanoj 26. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja O. C. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-379/15-2 od 18. ožujka 2016. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-2836/14-13 od 12. prosinca 2014. naložio je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos 2.927,68 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u izreci presude (točka I/ izreke) te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 4.062,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2014. do isplate (točka II/ izreke).

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžr-379/15-2 od 18. ožujka 2016. odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.927,68 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) i u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 3.281,25 kn sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2014. do isplate (točka I. izreke), djelomično preinačio istu presudu u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos 2.927,68 kn/bruto, dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u daljnjem iznosu 781,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2014. do isplate na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos 2.927,68 kn/bruto i naknadu parničnih troškova u iznosu 781,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2014. do isplate (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.927,68 kuna sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u izreci presude izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (dio točke I. izreke) reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni o kojima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačiti pobijanu presudu tako da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 467.a Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) propisano je u st. 1. da je u sporovima male vrijednosti dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni time da će u obrazloženju presude kojom dopušta reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopušta i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn su sporovi male vrijednosti.

Budući da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na isplatu razlike plaće u bruto iznosu 2.927,68 kuna te ne prelazi iznos od 10.000,00 kuna, postupak je proveden po pravilima za sporove male vrijednosti.

Kako drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija, to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 467.a st. 1. ZPP za dopuštenost revizije.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu.

Zagreb, 26. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.