I Kž-105/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 105/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra i Frančula mr. Rudolfa kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M.G. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 2. i čl. 41. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 25. listopada 1993. K-60/92, u sjednici održanoj 11. siječnja 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašena je krivom opt. M.G. zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 2. KZRH (sada čl. 40. st. 2.) pa joj je izrečena uvjetna osuda tako da joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine koja se neće izvršiti ako optuženica u roku od 4 godine ne počini novo krivično djelo. Oduzet joj je nož kojim je izvršeno krivično djelo.

Opt. M.E. oglašena je krivom zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 1. (sada čl. 40. st. 1.) KZRH, pa joj je izrečena uvjetna osuda i to tako da joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženica za vrijeme od 1 godine ne počini novo krivično djelo.

Obje su optuženice oslobođene dužnosti da naknade sudu troškove krivičnog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o krivičnoj sankciji u odnosu na opt. M.G. i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i opt. M.G. umjesto uvjetne osude izrekne kaznu zatvora.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba državnog odvjetnika.

Žalba nije osnovana.

Sud prvoga stupna pravilno je utvrdio olakotne okolnosti, osobito okolnosti pod kojima je djelo izvršeno, tj. da se radilo o susjedskom i rodbinskom sukobu, čemu treba dodati da je i sam ošt. T.D. svojim agresivnim ponašanjem (započinjanjem fizičkog obračuna i prodiranjem u kuću opt. M.G. ) u znatnoj mjeri pridonio izvršenju krivičnog djela. Pobijajući takvu odluku državni odvjetnik ukazuje samo na činjenicu da je ošt. T.D. zadobio tešku tjelesnu ozljedu koja je bila opasna po život što je obilježje krivičnog djela zbog kojeg je optuženica oglašena krivom, pa kako ta ozljeda ne prelazi prosječnu težinu ozljede iz čl. 40. st. 2. KZRH, ne može se uzeti u obzir još i kao otegotna okolnost (zabrana dvostrukog vrednovanja okolnosti važnih za odmjeravanje kazne).

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvoga stupnja (čl. 374. ZKP).

U Zagrebu, 11. siječnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Kocijančić Erika v.r.