Revr-405/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 405/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz K. N., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika H.-H. p. d.d. Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-11/17-2 od 28. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-580/14 od 8. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2018.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na trošak postupka kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Odluka o otkazu ugovora o radu za radno mjesto poštonoše nezakonita i nedopuštena i raskid ugovora o radu od 22 prosinca 2009., uz isplatu naknade štete od 67.550,60 kn i naknade plaće od 51.962,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako su naznačeni u izreci presude. Istovremeno je rješenjem utvrđeno da je tužitelj povukao dio tužbe sa zahtjevom za isplatom naknade plaće za razdoblje od 1. studenoga 2013. do 31. kolovoza 2014., te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 16.250,00 kn. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Budući da se prema čl. 385. ZPP-a revizija ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to sud ovaj prigovor tužitelja nije ni uzimao u obzir. Suprotno prigovoru tužitelja, drugostupanjska presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu je obrazloženje utemeljeno na provedenim dokazima, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu i sudski raskid ugovora o radu.

Tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenice;

- da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu poštonoše, divizija pošta na području Splitsko-dalmatinske županije,

- da je tužitelj u više navrata upozoravan na obveze iz radnog odnosa zbog nemara prema obvezama iz radnog odnosa,

- da je interna kontrola 26. kolovoza 2013. u poslovanju tužitelja utvrdila više nepravilnosti a među njima i pošiljke koje nisu isporučene više od 25 dana od njihovog zaprimanja,

- da je tuženik 6. rujna 2013. tužitelju dostavio upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza gdje se opisuju nepravilnosti u smislu pet običnih pismovnih pošiljki i tri preporučene pošiljke koje nije dostavio primateljima u srpnju i kolovozu 2013.,

- da je interna kontrola od 24. rujna 2013. utvrdila 800 neisporučenih pošiljki te veći broj preporučenih neisporučenih pošiljki za koje je bio zadužen tužitelj,

- da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu savjetovao s radničkim vijećem,

- da je 6. studenoga 2013. tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi zaključuju da je poslodavac imao opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja u smislu čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR). To zbog činjenice da je tužitelj iako je već upozoravan na obveze iz radnog odnosa i nadalje nesavjesno i aljkavo izvršavao radne zadatke, suprotno odredbama Uputa za obavljanje poštanskih usluga.

Revizijski navodi tužitelj da je otkaz nezakonit jer mu nije dana mogućnost da postupi sukladno pisanom upozorenju nisu relevantni za zakonitost pobijane presude. To stoga što ne samo da je tužitelj više puta upozoravan na obveze iz radnog odnosa, nego 800 neisporučenih pošiljki predstavlja okolnost zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da tužitelja uopće upozorava na obveze iz radnog odnosa (čl. 111. st. 1. ZR).

Obzirom da je tuženik nakon što je radničkom vijeću dostavio prijedlog za otkaz ugovora o radu, organizirao sastanak radničkog vijeća s V. T., tužiteljevim neposrednim rukovoditeljem od koga je radničko vijeće moglo ispitati sve podatke koji ih zanimaju, to tužitelj u reviziji neosnovano prigovara da savjetovanje nije provedeno na ispravan način, odnosno sukladno čl. 149. st. 1. i 2. ZR.

Revizijski prigovori kojima se ističe da bi eventualni propusti bili posljedica organizacije rada tuženika i preopterećenosti poštara predstavljaju tužiteljevu ocjenu izvedenih dokaza i iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja, čime nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. To neovisno o činjenici da je u nižestupanjskim presudama pogrešno naznačeno da se odlukom o otkazu tužitelju na teret, pored nesavjesnog obavljanja rada, stavlja i neopravdan izostanak s posla.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na dio revizije koja se odnosi na odluku o trošku postupka, za istaknuti je sljedeće.

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 27. studenoga 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.