Court dismisses appeal for unpaid TV license fees, ruling poverty does not exempt payment obligations.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Slavonski Brod dismissed the defendant's appeal, confirming the first-instance judgment ordering payment of 480.00 KN in unpaid TV license fees. The defendant argued that severe financial hardship and lack of income should exempt them from both the debt and court costs. The court rejected these claims, stating that material circumstances do not relieve individuals of statutory payment obligations and that court costs cannot be waived or converted to public service work in civil proceedings.
Legislator headnote
AI generatedČl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji; Čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku: Poor financial circumstances do not exempt an individual from the statutory obligation to pay TV license fees, and courts cannot waive civil court costs or substitute them with public service work.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
SLAVONSKI BROD
Gž-1984/13-2.
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda DUBRAVKI ŠIMIĆ kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, protiv tuženika RP vl. caffe bara "[obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 28. svibnja 2013. godine, broj Povrv-716/12-7., dana 26. studenog 2013. godine,
p r e s u d i o j e
O d b i j a se žalba tuženika RP vl. caffe bara "[obrt]" iz [adresa] kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 28. svibnja 2013. godine, broj Povrv-716/12-7.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, platni nalog sadržan u rješenju o ovsi javnog bilježnika Nikole Tadić iz Zagreba od 18. lipnja 2012. godine, broj Ovrv-4790/12. održan je na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 480,00 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude, a ukinut u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 546,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen; tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn.
Protiv dosuđujućeg dijela presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu. U žalbi ne navodi žalbene razloge, niti prijedlog drugostupanjske odluke.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati iznos od 480,00 kn na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od 6 mjeseci, od srpnja do prosinca 2011. godine za svaki mjesec u iznosu od 80,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.
Provedenim dokazima je utvrđeno da je u utuženom razdoblju tuženik bio aktivan pretplatnik za radijski prijamnik, te da nije platio RTv pristojbu u ukupnom iznosu od 480,00 kn, pa je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev, sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10) kojim je propisano da je svatko, tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan tužiteljici plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. istog Zakona.
Tuženik u žalbi ističe da živi u teškoj materijalnoj situaciji, 3 godine nije ostvario nikakav dohodak pa zbog slabog imovinskog stanja moli da se ukine obveza plaćanja parničnog troška tužiteljici, a da se presuđeni iznos zamijeni s radom za opće dobro.
Ti žalbeni navodi na utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer eventualno loše materijalne prilike ne oslobađaju tuženika obveze plaćanja dužnog iznosa tužiteljici. Također ovaj sud nije u mogućnosti osloboditi tuženika plaćanja parničnog troška tužiteljici, jer o naplati parničnog troška odlučuje jedino tužiteljica kao vjerovnik, niti može obvezu tuženika zamijeniti radom za opće dobro, obzirom da je ta mogućnost predviđena odredbama Zakona o kaznenom postupku u slučaju osuđujuće kaznene presude, što ovdje nije slučaj.
Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13).
Radi izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Slavonskom Brodu, 26. studenog 2013. godine
Sudac
Dubravka Šimić v.r.