Legislator Case Law & Legislation
P-90/2024-19 AI generated

Court voids bank contract clause and orders consumer to repay overpaid interest with legal penalties.

Case Number P-90/2024-19
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The court declared the specific clause in the credit agreement void and ordered the bank to refund the overpaid interest amounting to 805.94 EUR plus legal interest. The plaintiff argued that the bank failed to inform consumers about the variable interest rate change, while the defendant claimed it was impossible to negotiate individual terms. The court ruled that the burden of proof regarding consumer notification lay with the bank, which failed to provide evidence, thereby establishing unjust enrichment requiring restitution.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 1111. st. 3. i 1115. ZOO; Čl. 241. ZOO: Where a consumer successfully challenges a specific contract clause as void due to lack of prior information, the provider bears the burden of proof and must return unjustly obtained funds with legal interest.

Keywords

AI generated
unjust enrichment restitution variable interest rate clause consumer protection notification burden of proof bank contract voiding consumer

Cited Legislation

AI generated
čl. 1111. st. 3. i 1115. ZOO
čl. 241. ZOO
čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated
Građanski odjel VSRH Su-IV-33/2022 od 31.1.2022.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-90/2024-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonska nasljednica iza pok. NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivoni Rus, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vizentin Brnabić & Rus iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ljubljanoviću, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 27.svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 3.srpnja 2025. objavio i

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čIanka 4.1. Ugovora o kreditu broj 9012279544 od 13.02. 2007.godine koji glasi:

"...... sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana."

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 805,94 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,06 € od 7.5.2008 do isplate,

- na iznos od 0,28 € od 5.6.2008 do isplate,

- na iznos od 0,50 € od 5.6.2008 do isplate,

- na iznos od 0,72 € od 3.7.2008 do isplate,

- na iznos od 0,92 € od 2.8.2008 do isplate,

- na iznos od 1,14 € od 1.9.2008 do isplate,

- na iznos od 1,39 € od 2.10.2008 do isplate,

- na iznos od 1,69 € od 7.11.2008 do isplate,

- na iznos od 1,91 € od 5.12.2008 do isplate,

- na iznos od 2,25 € od 3.1.2009 do isplate,

- na iznos od 2,49 € od 5.2.2009 do isplate,

- na iznos od 2,75 € od 3.3.2009 do isplate,

- na iznos od 2,98 € od 3.4.2009 do isplate,

- na iznos od 3,20 € od 5.5.2009 do isplate,

- na iznos od 3,40 € od 3.6.2009 do isplate,

- na iznos od 3,58 € od 1.7.2009 do isplate,

- na iznos od 3,83 € od 4.8.2009 do isplate,

- na iznos od 4,11 € od 3.9.2009 do isplate,

- na iznos od 4,31 € od 3.10.2009 do isplate,

- na iznos od 4,53 € od 1.11.2009 do isplate,

- na iznos od 4,84 € od 3.12.2009 do isplate,

- na iznos od 5,14 € od 5.1.2010 do isplate,

- na iznos od 5,45 € od 1.2.2010 do isplate,

- na iznos od 5,68 € od 3.3.2010 do isplate,

- na iznos od 6,11 € od 3.4.2010 do isplate,

- na iznos od 6,31 € od 4.5.2010 do isplate,

- na iznos od 6,61 € od 2.6.2010 do isplate,

- na iznos od 7,31 € od 3.7.2010 do isplate,

- na iznos od 6,96 € od 1.8.2010 do isplate,

- na iznos od 8,05 € od 2.9.2010 do isplate,

- na iznos od 8,13 € od 3.10.2010 do isplate,

- na iznos od 8,30 € od 3.11.2010 do isplate,

- na iznos od 5,55 € od 3.12.2010 do isplate,

- na iznos od 6,14 € od 4.1.2011 do isplate,

- na iznos od 5,84 € od 4.2.2011 do isplate,

- na iznos od 6,21 € od 3.3.2011 do isplate,

- na iznos od 6,38 € od 6.4.2011 do isplate,

- na iznos od 6,91 € od 7.5.2011 do isplate,

- na iznos od 5,26 € od 4.6.2011 do isplate,

- na iznos od 5,60 € od 7.7.2011 do isplate,

- na iznos od 6,65 € od 7.8.2011 do isplate,

- na iznos od 4,27 € od 8.9.2011 do isplate,

- na iznos od 4,63 € od 8.10.2011 do isplate,

- na iznos od 5,10 € od 3.11.2011 do isplate,

- na iznos od 5,47 € od 7.12.2011 do isplate,

- na iznos od 6,03 € od 8.1.2012 do isplate,

- na iznos od 6,59 € od 8.2.2012 do isplate,

- na iznos od 7,03 € od 8.3.2012 do isplate,

- na iznos od 7,46 € od 11.4.2012 do isplate,

- na iznos od 7,94 € od 9.5.2012 do isplate,

- na iznos od 8,46 € od 10.6.2012 do isplate,

- na iznos od 8,86 € od 12.7.2012 do isplate,

- na iznos od 9,72 € od 4.8.2012 do isplate,

- na iznos od 9,96 € od 9.9.2012 do isplate,

- na iznos od 10,49 € od 10.10.2012 do isplate,

- na iznos od 11,05 € od 3.11.2012 do isplate,

- na iznos od 11,49 € od 8.12.2012 do isplate,

- na iznos od 12,04 € od 9.1.2013 do isplate,

- na iznos od 12,29 € od 8.2.2013 do isplate,

- na iznos od 12,81 € od 7.3.2013 do isplate,

- na iznos od 13,42 € od 9.4.2013 do isplate,

- na iznos od 13,73 € od 8.5.2013 do isplate,

- na iznos od 14,10 € od 9.6.2013 do isplate,

- na iznos od 14,41 € od 9.7.2013 do isplate,

- na iznos od 14,88 € od 17.8.2013 do isplate,

- na iznos od 15,50 € od 6.9.2013 do isplate,

- na iznos od 16,16 € od 5.10.2013 do isplate,

- na iznos od 16,60 € od 6.11.2013 do isplate,

- na iznos od 17,17 € od 6.12.2013 do isplate,

- na iznos od 17,60 € od 8.1.2014 do isplate,

- na iznos od 9,01 € od 7.2.2014 do isplate,

- na iznos od 10,03 € od 25.3.2014 do isplate,

- na iznos od 10,95 € od 30.4.2014 do isplate,

- na iznos od 11,81 € od 15.6.2014 do isplate,

- na iznos od 12,76 € od 28.6.2014 do isplate,

- na iznos od 13,77 € od 23.8.2014 do isplate,

- na iznos od 14,79 € od 19.9.2014 do isplate,

- na iznos od 15,81 € od 24.10.2014 do isplate,

- na iznos od 16,79 € od 23.11.2014 do isplate,

- na iznos od 17,87 € od 23.11.2014 do isplate,

- na iznos od 18,81 € od 30.12.2014 do isplate,

- na iznos od 19,82 € od 29.1.2015 do isplate,

- na iznos od 20,79 € od 29.4.2015 do isplate,

- na iznos od 21,74 € od 1.7.2015 do isplate,

- na iznos od 22,70 € od 1.7.2015 do isplate,

- na iznos od 23,64 € od 1.7.2015 do isplate,

- na iznos od 24,59 € od 1.7.2015 do isplate,

- na iznos od 25,53 € od 1.7.2015 do isplate, po stopi koja za period od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine iznosi 14%, od 01.07.2011. nadalje iznosi 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.889,82 €, sve u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvotno u tužbi označena tužiteljica NT (tijekom postupka je preminula, a postupak je preuzela njezina kći i nasljednica ET) u tužbi navodi kako je tužiteljica sa tuženikom dana 13.2.2007. sklopila ugovor o kreditu broj 9012279544 u svojstvu korisnika kredita, sa namjerom adaptacije stambenog objekta, u kunskoj protuvrijednosti od 25.200,00 CHF, po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, koji ugovor o kreditu tužiteljica da je po redovnom tijeku otplatila u cijelosti u kolovozu 2015., a u čl.4.1.toč. ugovora da je ugovorena kamata iznosu od 4,75% godišnje, istim člankom da je određeno da je kamata promjenjiva, sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, time da prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljici da nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna kamatne stope; navedeni ugovor da su sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu i o kojim odredbama da stranke nisu pregovarale i tužiteljica da nije imala nikakav utjecaj na njihov sadržaj; svi ugovoru tuženika da su sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita i nitko od klijenata tuženika da nije imao mogućnost ugovoriti bilo što osim gotovog bankarskog proizvoda.

2. Tužiteljica se dalje poziva na Zakon o zaštititi potrošača navodeći da je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna, poziva se i na čl.270., 272., 247., 4. i 269.st.2. Zakona o obveznom odnosima i čl.502. Zakona o parničnom postupku, kao i na Zakon o potrošačkom kreditiranju, pozivajući se i na presudu VTS Pž-7129/13 kojom je potvrđena presuda TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.4.2013.; 9.4.2015. VSRH da je u revizijskom postupku Rev t-249/14 potvrdio utvrđenja iz citirane pravomoćne presude.

3. Budući da tuženik očito ima drugačije pravno shvaćanje od onoga što je odlučeno pravomoćnom presudom i revizijskom odlukom i da po istima ne postupa tužiteljici da ne preostaje drugo doli u ovoj parnici zahtijevati da se utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a u odnosu na kolektivnu tužbu radi zaštite potrošača da je sukladno čl.241.ZOO prekinut tijek zastare u predmetima ove pravne osnove te da je tuženik utuženi iznos stekao temeljem ništetne odredbe i stoga da je dužan vratiti tužiteljici sve što je na taj način stekao, pa predlaže donošenje presude kojom bi se imalo utvrditi ništetnom dio odredbe čl.4.1.Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.650,02 kn, zajedno sa zateznim kamatama, uz obvezu naknade troškove parničnog postupka, a nakon prevedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 7.4.2025.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je tužiteljica cijelu svoju tražbinu pogrešno koncipirala na način kao da je predmetni ugovor još uvijek na snazi, iako je prestao isplatom i nastavno na navedeno interes za podizanje tužbe iz odredbe čl.131.ZPP da postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno ukloniti, odnosno da je potrebno utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju da je potrebno otkloniti, pa kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema odluka suda da ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te da se tužba ukazuje u cijelosti promašenom budući da postupanje tuženika više niti ne postoji, odnosno istoga nikada da nije ni bilo.

Tuženik dalje navodi kako je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika i da ima snagu ovršnog i javnobilježničkog akta i da u konkretnim slučaju nije riječ o ugovoru samo u smislu ZOO, nego da je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu i da nema pravne osnove za isticanje bilo kakvog zahtjeva koji bi proizlazio iz teze tužitelja da je u ugovoru o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, odnosno da je tuženik jednostrano i arbitražno mijenjao stopu kamate, odnosno da je ugovorena bilo koja odredba koja nije odraz prave volje stranaka.

Banka da ne može preuzeti odgovornost za potrošača već da mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima, što da je tuženik nesporno i učinio i da je iluzorno očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem, da bi bančina usluga u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna i upravo da iz tog razloga banke nude veći broj istorodnih usluga i proizvoda od kojih da se svaki nudi pod različitim uvjetima kako bi potrošač mogao odabrati upravo onaj koji najviše odgovara njegovim predviđenim potrebama i realnim mogućnostima; potrošač/korisnik kredita da je poslovno sposobna osoba i tuženik da je prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, koju činjenicu da je potvrdio potpisom ugovora.

Tužiteljica da je izričito pristala na klauzulu na promjenjivost kamatne stope, a koje promijene da se nisu događale jednostrano i proizvoljno već primjenom točno određenim kriterijima predviđenih metodologijom tuženika pri čemu da je tuženik do svake promjene kamatne stope uredno tužiteljici slao o tome pisanu obavijest i pripadajući otplatni plan; kamatna stopa da se mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije da su oscilacije izvan nadzora tuženika; na samu cijenu kredita da utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB, kreditni rizik zemlje, te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta.

5. U odnosu na pozivanje tužiteljice na presudu VTS PŽ-7129/13 tužiteljica da svoju tužbu temelji na pogrešnom tumačenju te presude, da pogrešno tumači da svaka ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bez pravnog učinka, te da je svaka takva ugovorena odredba nepoštena; tužiteljica da smatra kako ima pravo na utuženi iznos i to samo iz razloga što se kamatna stopa mijenjala, a što da je pogrešno, tuženik ističe i prigovor zastare.

6. Uz navedeno, tuženik u odgovoru na tužbu iznosi svoje viđenje, teoretizirajući samo poslovanje sebe kao banke opravdavajući takvo postupanje prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa ovdje tužiteljicom, koje navode nema potrebe detaljno analizirati, niti navoditi u obrazloženju ove presude budući ti navodi nisu relevantni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

7. U odnosu na odgovor na tužbu tužiteljica se očitovala podneskom od 27.2.2017. između ostalog navodeći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima koje pokrenu potrošači, a VSRH da je u obrazloženju svoje presude objasnio na koji način ista proizvodi prave učinke u postupcima individualne pravne zaštite; u situaciji u kojoj je jedan promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamata, određen jednostran od tuženika da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama; tužiteljici da je dan gotov proizvod bez prostora za pregovaranje; tuženik da pogrešno primjenjuje zastrani rok od 3 godine, a tuženik da je utuženim iznos stekao temeljem ništetne odredbe stoga da je dužan vratiti tužiteljici sve što je na taj način stekao.

8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u ugovor o kreditu zaključen između ovdje tuženika – banka i NT kao korisnik kredita 13.2.2007., zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]-grad, otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope s lista 17-19 spisa, presude Suda časti pri HGK broj Pž-II- 13/11 od 7.10.2011. i P-I-50/10 od 25.3.2011., pregled uplata i plan otplate s lista 28- 35 spisa, presudu ŽS u Splitu Gž-199/14 od 21.8.2014., ovosudnu presudu P-5681/15 od 12.1.2017., ovosudnu presudu P-3084/14 od 31.5.2016., nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića iz Klane od 7.3.2025.

9. Uvidom u ugovor o kreditu broj 9012279544 utvrđeno je kako je isti zaključen 13.2.2007. između ovdje tuženika –banka, s jedne strane i korisnika kredita, prednice tužiteljice NT, s druge strane, a kojim ugovorom je odobren iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti 25.200,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita i to za adaptaciju stambenog objekta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad za koju je utvrđeno uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]-grad da je u vlasništvu NT, a čl.4.1.ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja tog ugovora da iznosi 4,75% godišnje, kako je to tužiteljica navela u tužbi, a koja činjenica zaključenja i sadržaja samog ugovora među strankama ovog postupka nije sporna.

10. U ovom postupku provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, a vještak u svojem nalazu utvrđuje da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu tužiteljica da je na ime kamata u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatila iznos od 805,94 €, a na koji nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi i sukladno istome je podneskom od 7.4.2025. specificirala tužbeni zahtjev. Tuženik neopravdano u podnesku od 4.4.2025. navodi da je predmetni nalaz i mišljenje vještaka neosnovan, promašen i nepotreban; tuženik neopravdano navodi da je nesporno da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope; budući da je kamatna stopa koju je tuženik mijenjao bila manja od zakonom najviše dopuštene kamatne stope takvo postupanje tuženika da nije i ne može biti protivno prisilnim propisima, a potrošač da ne dovodi u pitanje legitimno pravo da u ugovoru o kreditu tuženik ugovara promjenjivu kamatnu stopu, tako da je zadatak i vještački nalaz u cijelosti zasnovan u pogrešnoj premisi da kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari, time da tuženik ne prigovara na sam obračun vještaka, stoga je nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen u cijelosti kao stručan, objektivan, jasan i nedvosmislen, izrađen za potrebe presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

11. U postupku kolektivne zaštite interesa potrošača od strane Trgovačkog suda u Zagrebu donesena je presuda P-1401/12 od 4.srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača-korisnika kredita ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su bili zaključeni u vremenskom periodu od 2003. -2008., ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i ta odluka je postala pravomoćna 13.lipnja 2014. kada je prvostupanjska odluka potvrđena presudom VTS Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2014., dok je u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odlučeno prvostupanjskom odlukom, odnosno presudom TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.srpnja 2013. potvrđenom od strane VTS Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018., a budući tužiteljica svoje potraživanje temelji na nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je za presuđenje u ovoj pravnoj stvari relevantna citirana presuda TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.srpnja 2013., koja je stekla pravomoćnost 13.lipnja 2014.

12. Uvidom u presudu VTS Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako su tom presudom odbijene žalbe tuženika, između ostalog i 2.tuženika Privredna banka Zagreb d.d. koji je tuženik u ovom postupku i potvrđena je presuda TS u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.srpnja 2013. Iz obrazloženja presude dalje proizlazi kako je pobijanom presudom P-1401/12 od 4.7.2013. TS u Zagrebu utvrdio da je između ostalih 2.tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.studenog 2004. do 31.prosinca 2008.povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda da traje i nadalje, povrijedio kolektive interese i prava potrošača, korisnike kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatni stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time od 10.rujna 2003. postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP 03 i to čl.81., 82., 90., a od 7.kolovoza pa na dalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to čl.96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, tom prvostupanjskom odlukom dalje je naloženo svim tuženicima pa tako i ovdje tuženiku da prekinu s gore opisanim postupanjem te je svim tuženicima naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojim je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezano uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, zabranjeno je tuženicima takvo ili slično postupanje ubuduće, na koju odluku se opravdano tužiteljica poziva u tužbi.

U odnosu na primjenu te presude trgovačkog suda potvrđene presudom VTSRH VSRH je u svojoj odluci Rev-3142/18 od 19.3.2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl.502.c ZPP-a, a isto tako i čl.118.ZZP vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106.st.1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

Prihvaćajući i primjenjujući stav Vrhovnog suda da nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, ovaj sud imao je u vidu i uzeo je u obzir također odluku i stav Ustavnog suda RH U-III-5458/2021 od 30.lipnja 2022. o zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi. Na tuženiku je u ovom postupku –pojedinačnom potrošačkom sporu bio teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača – tužiteljice u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, time da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije predložio dokazivanje u tom smjeru označivši i predloživši osobu – djelatnika banke koja je imala neposrednog kontakta / kontakte sa tužiteljicom u toj predugovornoj fazi, a uostalom i sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je iluzorno očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika taj prigovor je neosnovan budući zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamatne stope počinje teći 13.lipnja 2014. i istekla bi dakle protekom roka od 5 godina, opći zastarni rok, odnosno 13.lipnja 2019., a tužba je u ovom predmetu podnesena 25.studenog 2015. (objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH Su-IV- 33/2022 od 31.1.2022. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241.ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe).

14. U odnosu na činjenicu istaknutu od strane tuženika da je ugovor o kreditu prestao isplatom, koju činjenicu je i sama tužiteljica navela u tužbi, u konkretnom slučaju ta činjenica je irelevantna i to iz razloga što je tužiteljica upravo zbog ništetnosti tog ugovora koje se odnose na promjenjivost ugovorne kamate preplatila iznos kredita, pa se stoga radi o stjecanju bez osnove jer tužiteljica kao potrošač u ovom slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu ima pravo na povrat preplaćenih iznosa jer je po utvrđenju ništetnosti tih odredbi otpala osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni čime je nepošteni stjecatelj, tuženik, od dana stjecanja dužan platiti i zatezne kamate, stoga je sukladno odredbi čl.1111.st.3. i 1115. ZOO valjalo postupiti kao u izreci ove presude

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tužiteljici se odnose na sastav tužbe, podnesak od 27.2.2017., 25.9.2017., 11.10.2019., 7.4.2025., ročište 6.3.2017., 7.9.2017., 11.10.2024. i 27.5.2025. u iznosima od po 150,00 €, uz trošak vještačenja 500,00 € (ostatak uplaćenog predujma biti će vraćen tužiteljici putem računovodstva ovog suda) i sudsku pristojbu na tužbu 39,82 €.

U Malom Lošinju 3.srpnja 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnica Ivona Rus

2. Punomoćniku tuženika – odvjetnik Hrvoje Ljubljanović