Gzp-1012/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1012/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi u pravnoj stvari predlagateljice V. F. iz K., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u K. protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 23. lipnja 2009., 19. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P- 199/05 u roku od 8 (osam) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici V. F. u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 23. lipnja 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Karlovcu povodom podnesene žalbe na rješenje Općinskog suda u Karlovcu pod posl.br. P- 199/05, ne navodeći poslovni broj predmeta spisa Županijskog suda u Karlovcu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž- 1528/08, očitovanja Županijskog suda u Karlovcu pod brojem 21 Su-519/09-5 od 14. prosinca 2009., te službene provjere kod Općinskog suda u Karlovcu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

– predmetni postupak pokrenut je 28. siječnja 2005. pred Općinskim sudom u Karlovcu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužiteljice V. F. iz K., koju je zastupao punomoćnik M. J., odvjetnik u K., protiv tuženika E. osiguranje d.d., radi naknade štete. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-199/05;

– 9. ožujka 2005., zaprimljen je u sudski spis odgovor tuženika na tužbu;

– na ročištu održanom 15. rujna 2005., predlagateljica je predložila provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, raspravnim rješenjem predlagateljica je pozvana na uplatu predujma za provođenje predmetnog dokaza;

– predlagateljica je 8. veljače 2007., u sudski spis dostavila dokaz o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja;

– ročište određeno za 21. ožujka 2007., odgođeno je obzirom da nije bila iskazana dostava poziva za stranke;

– podneskom od 3. travnja 2007., predlagateljica obavještava sud da se pred istim sudom pod posl.br. P-896/05 vodi postupak između predlagateljice kao tužiteljice i Hrvatskog ureda za osiguranje kao tuženika, te dostavlja preslik nalaza i mišljenja vještaka provedenog u predmetu pod posl.br. P-896/05;

– na ročištu održanom 3. svibnja 2007., proveden je dokaz saslušanjem predlagateljice te je određeno provođenje dokaza medicinskim vještačenjem;

– 13. lipnja 2007., stalni sudski vještak dostavio je u sudski spis pisani nalaz i mišljenje;

– podneskom od 26. lipnja 2007., predlagateljica je uredila tužbeni zahtjev;

– podneskom od 6. rujna 2007., predlagateljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka;

– rješenjem od 5. lipnja 2008., godine prekinut je postupak u konkretnoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod istog suda vodio pod posl.br. P-896/05;

– na potonje rješenje predlagateljica je podnijela žalbu 20. lipnja 2008., radi odlučivanja o podnesenoj žalbi predmet spisa je 10. rujna 2008., otpremljen Županijskom sudu u Karlovcu na odlučivanje;

– rješenjem od 7. rujna 2009., Županijski sud u Karlovcu potvrdio je pobijano prvostupanjsko rješenje;

– podneskom od 5. listopada 2009., predlagateljica je izvijestila prvostupanjski sud o pravomoćnom okončanju parničnog postupka pod posl.br. P-896/05, dana 23. listopada 2009., raspravni sudac zatražio je priklop predmeta spisa posl.br. P-896/05;

– zaključkom od 6. studenog 2009., sud je pozvao predlagateljicu da u roku od osam dana dostavi „Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja“;

– postupak je pred Općinskim sudom u Karlovcu još u tijeku;

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagateljice, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (11. veljače 2005.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (19. ožujka 2010.), što iznosi ukupno 5 (pet) godina, 1 (jedan) mjesec i 8 (osam) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko pet godina u svakom slučaju je neprihvatljiva i nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog te neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Karlovcu.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno tri ročišta, a od čega je održao dva ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, provodeći dokaz saslušanjem predlagateljice, te provodeći dokaz medicinskim vještačenjem. Također valja napomenuti kako je prvostupanjski sud 5. lipnja 2008., donio rješenje o prekidu konkretnog parničnog postupka, koje rješenje je Županijski sud u Karlovcu potvrdio 7. rujna 2009., No, valja istaknuti kako sud u tijeku postupka nije postupao u potpunosti ažurno. Tijekom postupka je, naime, uočeno razdoblje izostanka procesnih aktivnosti od strane suda u vremenskom periodu od ročišta održanog 15. rujna 2005., na kojem ročištu je raspravnim rješenjem naloženo predlagateljici uplatiti predujam za vještačenje pa do podneska predlagateljice kojim ista dostavlja dokaz o uplati predujma od 8. veljače 2007, što u naravi predstavlja razdoblje neaktivnosti od 1 (jedne) godine, 4 (četiri) mjeseca i 23 (dvadeset i tri dana), a iz čega proizlazi da sud nije postupio sukladno ovlaštenjima iz čl. 153. ZPP. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito, pri čemu se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagateljica (u predmetnom postupku tužiteljica) svojim držanjem u parnici također pridonijela trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužiteljice nije odmah uz tužbu dostavila sve relevantne isprave i predložila relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to učinila istom nakon podnesene tužbe. Nadalje, tužiteljica nije odmah u tužbi postavila valjan tužbeni zahtjev, već uredila tužbeni zahtjev 26. lipnja 2007., Te naročito valja napomenuti kako je predlagateljica bila od suda pozvana na uplatu predujma za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem na ročištu 15. rujna 2005., a ista je dokaz o uplaćenom predujmu dostavila u sudski spis tek 8. veljače 2007., odnosno protekom vremena od 1 (jedne) godine, 4 (četiri) mjeseca i 23 (dvadeset i tri) dana. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagateljica nije doduše utjecala na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagateljici pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari riječ je o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka bio određen prekid postupka, te da je bilo proveden dokaz saslušanjem predlagateljice i dokaz medicinskim vještačenjem.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagateljice duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01

- ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 3.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagateljice, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. ožujka 2010.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.