Legislator Case Law & Legislation
Pž-4279/2010-3 AI generated

Court dismisses seizure of agricultural subsidy funds pending payment due to statutory prohibition on enforcement before disbursement.

Case Number Pž-4279/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The High Commercial Court of Croatia partially allowed the debtor's appeal against a seizure order targeting agricultural subsidy funds. The debtor argued that funds from the State Support for Agriculture Act could not be seized until paid to the recipient, while the creditor claimed the seizure was valid under the Enforcement Act. The court ruled that since the funds had not yet been disbursed to the debtor, they were legally protected from enforcement, thereby invalidating the seizure proposal.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju čl. 6.; Zakon o ovrši čl. 19. stav. 1.; Zakon o parničnom postupku čl. 380. stav. 3.; Sredstva državne potpore ne mogu biti predmet ovrhe dok se ne isplate korisniku; Ovrha na takva sredstva prije isplate je neosnovana.

Keywords

AI generated
agricultural subsidies enforcement prohibition state support funds seizure invalidity payment pending enforcement act substantive law application

Cited Legislation

AI generated
Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju, čl. 6.
Zakon o ovrši, čl. 19. stav. 1.
Zakon o parničnom postupku, čl. 380. stav. 3.
Zakon o ovrši, čl. 46. stav. 5.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09) odvjetniku pripada pravo na nagradu u iznosu od 12.500,00 kn, što uvećano za 23% PDV-a u iznosu od 2.875,00 kn (Tbr.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

26. Pž-4279/10-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Branki Vučaj, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. A. d.d. Z., kojeg zastupa N. G., odvjetnica u V., protiv ovršenika F. F. d.o.o. K., radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 2,500.000,00 kn, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-513/10 od 19. svibnja 2010., 24. kolovoza 2010.

r i j e š i o j e

I. Uvažava se ovršenikova žalba, preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-513/10 od 19. svibnja 2010. i rješava:

Odbija se, kao neosnovan, prijedlog za ovrhu kojim se radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2,500.000,00 kn (dva i pol milijuna kuna) te radi namirenja troškova ovršnog postupka predlaže određivanje ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika koju s osnove kapitalnih ulaganja za opremanje farmi ovršenik ima prema dužniku Agenciji, Z..

II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove žalbenog postupka u iznosu od 15.375,00 kn (petnaesttisuća tristosedamdesetpet kuna) u roku od osam dana.

III. Odbija se ovršenikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 23.062,50 kn.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem određena je ovrha na temelju ovršnih isprava – zadužnica, i to: zadužnice broj OV-258/09 od 16. veljače 2009. izdane na iznos od 500.000,00 kn, broj OV-259/09 od 16. veljače 2009. izdane na iznos od 500.000,00 kn, broj OV-260/09 od 16. veljače 2009. izdane na iznos od 500.000,00 kn, broj OV-261/09 od 16. veljače 2009. izdane na iznos od 500.000,00 kn te broj OV-262/09 od 16. veljače 2009. izdane na iznos od 500.000,00 kn. Ovrha je određena na novčanoj tražbini ovršenika koju s osnove kapitalnih ulaganja za opremanje farmi ovršenik ima prema dužniku Agenciji Z..

Protiv tog je rješenja žalbu podnio ovršenik navodeći kako je predmet ovrhe novčana tražbina na koju ovršenik ima pravo prema označenoj Agenciji s osnove državne potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju kroz povrat kapitalnih ulaganja u izgradnji farme muznih krava u K.. Poziva se na Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju („Narodne novine“ broj 83/09) koji u odredbi članka 6. određuje kako sredstva državne potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju i sredstva potpore poljoprivredi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu biti predmet ovrhe dok se ne isplate na račun korisnika potpore (konkretno ovršenika). Kako je predmetna ovrha određena prije isplate navedenih novčanih sredstava na račun ovršenika, pobijano rješenje o ovrsi smatra nezakonitim. Također, dodaje kako je Ugovorima zaključenim s H. d.d. Z. navedenu novčanu tražbinu prenio na tu pravnu osobu. Predlaže stoga preinačenje pobijanog rješenja i odbijanje ovršnog zahtjeva.

Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu navodeći kako se ovršenik pogrešno poziva na citirani Zakon koji je stupio na snagu 28. srpnja 2009. budući da je zahtjev za povrat kapitalnih ulaganja podnio u veljači 2009. te da se u skladu s odredbom članka 84. istog Zakona postupci započeti prije stupanja na snagu tog Zakona imaju dovršiti po zakonu koji je bio tada na snazi. Stoga žalbu u navedenom dijelu smatra neosnovanom. Također, dodaje kako ovršenik, ako je svoju tražbinu prenio na H. d.d. nema pravni interes podnositi predmetnu žalbu, pa predlaže odbacivanje žalbe kao nedopuštene.

Žalba je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. i odredbe članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08), u vezi s odredbom članka 19. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), u granicama razloga navedenih u žalbi, žalbeni sud nalazi da je donošenjem prvostupanjskog rješenja pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno da je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 46. stavak 1. točka 6.

Ovršnog zakona.

Iz sadržaja spisa razvidno je kako su predmet ovrhe, na kojem je konkretna ovrha pobijanim rješenjem određena, novčana sredstva koja ovršenik ima prema Agenciji, Z., s osnove povrata kapitalnih ulaganja za opremanje farmi. Radi se dakle o sredstvima državne potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju.

Budući da se radi o sredstvima potpore u odnosu na koja je ovršenik podnio zahtjev za povrat kapitalnih ulaganja prije stupanja na snagu Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ruralnom razvoju („Narodne novine“ broj 83/09), koji je stupio na snagu 28. srpnja 2009. (i sam ovrhovoditelj tvrdi da je zahtjev podnesen u veljači 2009.) pravilno navodi ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu kako se u odnosu na takva kapitalna ulaganja, u skladu s odredbom članka 84. stavak 1. tog Zakona, ima primijeniti raniji propis.

Prema odredbi članka 2. stavak 4. Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu („Narodne novine“ broj 87/02, 117/03, 82/04, 12/05, 85/06, 141/06, 134/07, 85/08 i 4/09) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ovršenikovog zahtjeva za povrat sredstava državne potpore s osnove kapitalnih ulaganja, sredstva državne potpore iz stavka 1. toga članka ne mogu biti predmet ovrhe.

Iz navedenog proizlazi kako je pobijanim rješenjem ovrha određena na predmetu ovrhe koji je izuzet iz ovrhe, pa je time ostvaren žalbeni razlog propisan odredbom članka 46. stavak 1. točka 6. Ovršnog zakona. Radi se o žalbenom razlogu na kojeg u povodu ovršenikove žalbe, u skladu s odredbom članka 46. stavak 5. Ovršnog zakona, sud pazi po službenoj dužnosti. Ovo iz razloga što je pobijanim rješenjem ovrha određena na predmetu koji ne može biti predmet ovrhe u smislu odredbi članka 4. Ovršnog zakona jer je tako određeno citiranim propisom. Osim toga, određivanjem ovrhe na navedenom predmetu ovrhe, unatoč tome što se radi o predmetu koji ne može biti predmet ovrhe, pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo iz citirane odredbe članka 2. stavak 4. Zakonom o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava žalbeni sud također pazi po službenoj dužnosti (članak 46. stavak 5. Ovršnog zakona).

Podredno valja dodati kako bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava prilikom donošenja pobijanog rješenja i u slučaju da se primjenjuju odredbe Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ruralnom razvoju („Narodne novine“ broj 83/09) na kojeg se ovršenik poziva u žalbi. Ovo iz razloga što je odredbom članka 6. tog Zakona propisano da sredstva državne potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju i sredstva potpore poljoprivredi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu biti predmet ovrhe dok se ne isplate na račun korisnika. Naime, u konkretnom slučaju nije ni sporno da takva sredstva potpore nisu isplaćena na račun korisnika pa, u skladu s citiranom zakonskom odredbom, još ne mogu biti predmet ovrhe.

Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku, u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona, uvažiti žalbu, pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke ovog rješenja donesena je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. i odredbom članka 14. stavak 5. Ovršnog zakona. Naime, u podnesenoj žalbi ovršenik je zatražio trošak žalbenog postupka u iznosu od 38.437,50 kn koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 31.250,00 kn te PDV 23% u iznosu od 7.187,50 kn. Budući da za sastav žalbe protiv rješenja, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (2,500.000,00 kn), u skladu s odredbama Tbr. 13. stavak 1., Tbr. 10. točka 4. te Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09) odvjetniku pripada pravo na nagradu u iznosu od 12.500,00 kn, što uvećano za 23% PDV-a u iznosu od 2.875,00 kn (Tbr. 42.) iznosi 15.375,00 kn, žalbeni sud nalazi kako ovršeniku koji je uspio u žalbenom postupku pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe i PDV-a u iznosu od 15.375,00 kn koji trošak mu je ovrhovoditelj dužan naknaditi jer ga je neosnovano prouzročio.

Kako iznos troška preko troška u iznosu od 15.375,00 kn, dakle iznos od 23.062,50 kn, ovršenik neosnovano potražuje jer takav iznos troška ovršeniku ne pripada prema citiranim odredbama Tarife, u odnosu na iznos od 23.062,50 kn ovršenikov zahtjev za naknadu troška valjalo je odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Iako je u zahtjevu za naknadu troškova postupka ovršenik tražio i naknadu troška sudske pristojbe za žalbu, o takvom trošku žalbeni sud nije odlučivao budući da nije naveden iznos takvog troška te je u tome dijelu zahtjev neodređen.

U Zagrebu 24. kolovoza 2010.

SUTKINJA

BRANKA VUČAJ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN