Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-1021/2014-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to prove inconsistent practice across multiple courts.

Case Number Rev-x-1021/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's extraordinary appeal against the second-instance judgment regarding insurance claim reimbursement. The defendant argued that inconsistent judicial practice across courts justified the appeal, but the court found this argument insufficient because the cited inconsistent practice existed only within a single court. Consequently, the appeal failed to meet the statutory requirements for extraordinary review under the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i 3. ZPP: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to demonstrate that the legal question is of significant importance for ensuring the uniform application of the law and equal treatment of citizens, particularly when the alleged inconsistency in judicial practice exists only within a single court of second instance.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal uniform application of law inconsistent judicial practice single court inconsistency Civil Procedure Act reimbursement claim insurance liability

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Gž-13537/01 13. srpnja 2004.
ZPP), pri čemu se poziva na presudu istog drugostupanjskog suda – Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-13537/01 13. srpnja 2004. Međutim, u tom pravcu revidentu valja odgovoriti da odredba čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1021/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. B. S., L.. SR Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik E. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. u. o., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9220/11-2 od 22. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7865/04-49 od 17. veljače 2011., u sjednici održanoj 25. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom (toč. I. izreke) naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznose EUR-a pobliže navedene u izreci sa pripadajućom zateznom kamatom, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 25.119.40 kn (toč. I. izreke). Ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen (toč. II. izreke), te je tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.950,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, uz obvezivanje tuženika na naknadu troška odgovora.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,84/08,123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka (što je slučaj u ovome sporu), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (tzv. izvanredna revizija).

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Predmetna revizija podnesena je zbog sljedećeg materijalnopravnog pitanja: Da li tužitelj koji je oštećenoj osobi naknadio štetu nastalu uporabom nepoznatog vozila, ima pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda, odnosno da li je tužitelj sukladno odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, 46/97) isključen od prava da od Hrvatskog ureda za osiguranje zahtijeva ispunjenje obveze po osnovi štete nastale od nepoznatog vozila na teritoriju Republike Hrvatske?

Međutim, tuženik pritom nije postupio sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP i izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naime, važnost postavljenog pitanja (u naprijed izloženom smislu) tuženik obrazlaže time da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (razlog iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP), pri čemu se poziva na presudu istog drugostupanjskog suda – Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-13537/01 13. srpnja 2004. Međutim, u tom pravcu revidentu valja odgovoriti da odredba čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP pretpostavlja postojanje različite sudske prakse barem na dva ili više drugostupanjskih sudova, a u ovom slučaju sam revident tvrdi da je riječ o različitoj praksi na istom drugostupanjskom sudu – Županijskom sudu u Zagrebu. Samim time, dakle, otpada i predmnjeva o važnosti postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa kako revident u reviziji nije izložio neke druge relevantne razloge u tom pogledu (čl. 382. st. 3. ZPP), slijedi da revizija ne ispunjava formalne pretpostavke propisane čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije. Uzgred, u svezi s tim valja napomenuti da se problem neujednačenosti sudske prakse na razini istog drugostupanjskog suda, u smislu odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 122/10 - pročišćeni tekst), odnosno čl. 38. st. 1. važećeg Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13), ima rješavati na odjelskoj sjednici tog suda i na taj način ostvariti jedinstvenu primjenu prava.

Prema tome, podnesena revizija ne ispunjava zakonske pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Slijedom rečenog, revizija tuženika nije dopuštena pa je stoga, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovara na reviziju, jer ta procesna radnja nije bila potrebna (čl. 154. st. 1. ZPP, čl. 166. st. 2. ZPP).

Zagreb, 25. studenoga 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.