Revr-1613/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1613/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz K., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-918/11-2 od 8. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6829/10-17 od 25. veljače 2011., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 18.000,00 kn sa zateznim kamatama kao neosnovan, a tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 5.500,00 kn. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), navodeći da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova te se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-671/07-2 i zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. prosinca 2008.

Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači, podredno ukine te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od 1. svibnja 2007. do. 1. travnja 2010. po osnovi složenosti poslova između radnog mjesta detektiva za nadzor organiziranog kriminaliteta, na koje poslove je tužitelj bio raspoređen rješenjem i radnog mjesta policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta, odnosno radnog mjesta višeg stupnja složenosti i višeg platnog razreda, koje poslove je tužitelj obavljao na temelju usmenog naloga nadređenog službenika.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tužitelj privremeno obavljao poslove više razine složenosti, a nije ishodio pisano rješenje o premještaju u kojem bi bila utvrđena visina plaće za poslove koje je tužitelj obavljao po usmenom nalogu.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Nadalje, prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj u reviziji postavlja materijalno pravno pitanje koje se u bitnome svodi na slijedeće:

„Ima li policijski službenik pravo na razliku plaće između plaće koja je određena za radno mjesto na koje je službenik raspoređen rješenjem o rasporedu na radno mjesto i plaće radnog mjesta na koje je privremeno premješten usmenim nalogom nadređenog službenika, a bez pisanog rješenja o premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto?“

O postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela 7. lipnja 2010. u odluci poslovni broj Jpzg 20/08, prema kojem policijski službenik, koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenje o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

U konkretnom slučaju, pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-918/11-2 od 8. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6829/10-17 od 25. veljače 2011. o postavljenom materijalnopravnom pitanju zauzeto je pravno shvaćanje koje je u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda. Pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeta prije sjednice odjela 7. lipnja 2010., na koja se tužitelj poziva u reviziji, nisu relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Prema tome, budući je pravno shvaćanje u revizijom pobijanoj presudi, suprotno navodima revizije, utemeljeno na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela 7. lipnja 2010., postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog, revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 8. prosinca 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.