I Kž-718/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-718/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene Lj. J. zbog kaznenog djela iz čl. 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi branitelja optuženice, odvjetnika D. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 1. srpnja 2010. godine, br. K-9/04 (Kv-259/09), u sjednici održanoj dana 28. rujna 2010. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e :

I U povodu žalbe branitelja, odvjetnika D. Z., po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje u smislu čl. 52. st. 1. Kaznenog zakona.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba branitelja, odvjetnika D. Z. postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem zamijenjena je kaznom zatvora u trajanju od 112 dana novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kuna, kojom kaznom je kažnjen branitelj optužene Lj. J., odvjetnik D. Z. u predmetu broj K-9/04 rješenjem od 23. veljače 2006. godine.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio branitelj, odvjetnik D. Z., žaleći se da je rješenje o njegovom kažnjavanju donijelo neovlašteno tijelo. Predložio je da se, zbog nezakonitosti rješenja o kažnjavanju, rješenje o zamjeni novčane kazne ukine u cijelosti.

Sukladno čl. 373. st. 1. u svezi s čl. 399. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, utvrđeno je da je pobijanim rješenjem povrijeđen kazneni zakon na štetu žalitelja, dok se žalba žalitelja za sada ukazuje bespredmetnom.

Naime, sud je obavezan primijeniti kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je djelo počinjeno, a odredba čl. 3. st. 2. Kaznenog zakona izrijekom propisuje da će se u slučaju kasnijih izmjena kaznenog zakona obavezno primijeniti onaj zakon koji je blaži za počinitelja.

Kada je branitelju, odvjetniku D. Z. izricana novčana kazna rješenjem od 23. veljače 2006. godine, broj K-9/04, na snazi je bio Kazneni zakon koji je u odnosu na zamjenu neplaćene novčane kazne izrijekom propisivao da se novčana kazna ne naplaćuje prisilno, već da će novčanu kaznu koja nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen, sud izvršiti na način da bez odgode donese odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora.

Međutim, odredba čl. 52. Kaznenog zakona promijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona u Narodnim novinama broj 71. od 28. lipnja 2006. godine, koje izmjene su stupile na snagu 1. listopada 2006. godine. Ova izmjena osim promjene naziva ovog članka napravila je razliku u postupanju suda u odnosu na neplaćenu novčanu kaznu u zadanim rokovima ovisno o tome je li izvorno postoji mogućnost kažnjavanja zatvorom ili ne. Ako se radi samo o propisanoj novčanoj kazni, ona se u slučaju neplaćanja u rokovima, bilo u cijelosti ili djelomično, naplaćuje prisilno putem Porezne uprave Ministarstva financija, a ukoliko ne uspije niti ovaj oblik izvršenja, zamjenjuje se radom za opće dobro na slobodi. Naravno, kako i rad za opće dobro na slobodi nije izvorna sankcija propisana Kaznenim zakonom već oblik izvršenja kazne zatvora do šest mjeseci pod određenim uvjetima (čl. 54. Kaznenog zakona), to bi tek slučaj nepristanka osobe prema kojoj bi trebalo primijeniti rad za opće dobro na slobodi (obzirom na zabranu prisilnog rada) ili neispunjenja ovog rada mogla doći u obzirm primjena zatvorske kazne.

Tek ako je izvorno postojala mogućnost izricanja i kazne zatvora, a bila je izrečena novčana kazna koja nije u zadanim rokovima cijelosti ili djelomično plaćena, njeno izvršenje se provodi na način da sud bez odgode donosi odluku o njenoj zamjeni kaznom zatvora.

Odvjetnik D. Z. bio je kažnjen zbog neopravdanog izostanka sa glavne rasprave, dakle prema odredbama Zakona o kaznenom postupku koji niti na jednom mjestu ne predviđa mogućnost kažnjavanja kaznom zatvora. Prema odredbi čl. 157. Zakona o kaznenom postupku izrijekom je propisano da će se novčana kazna izrečena prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, a koja nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je odredio sud, zamijeniti zatvorom, a koji zatvor će se odrediti smislenom primjenom odredaba Kaznenog zakona.

Izvršenje ovako izrečene novčane kazne, obzirom na promjenu kaznenog zakona Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona u Narodnim novinama broj 71. od 28. lipnja 2006. godine koji sada u čl. 52. Kaznenog zakona koji se ima smisleno primjenjivati, treba započeti prvo pokušajem prisilne naplate, a tek zatim u slučaju nemogućnosti naplate poduzeti daljnju zakonsku proceduru, te stoga nije bilo uvjeta za donošenje rješenja kojim je novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora kako je to učinjeno pobijanim rješenjem.

Prema tome, kako je kazneni zakon povrijeđen na štetu žalitelja, na što drugostupanjski sud u smislu čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku pazi po službenoj dužnosti, to je pobijano rješenje valjalo ukinuti i postupak vratiti prvostupanjskom sudu da postupi u izvršenju pravomoćne novčane kazne smislenom primjenom odredbe čl. 52. st. 1. Kaznenog zakona kako on glasi nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona u Narodnim novinama broj 71. od 28. lipnja 2006. godine.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. rujna 2010. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v. r.

Ranko Marijan, v. r.