Rev-512/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 512/1998-2

Broj: Gzz 14/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, protiv tuženika A. K. i D. K., oba iz K., koje zastupa M. M., odvjetnik iz Z., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužiteljice i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske br. Gt-171/96 od 10. svibnja 1996., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-333/96 od 29. veljače 1996., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-2021/94 od 15. siječnja 1996., u sjednici održanoj dana 27. svibnja 1998.,

r i j e š i o j e :

1. Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

2. Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, ukida presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-333/96 od 29. veljače 1996. i presuda Općinskog suda u Osijeku br. P- 2021/94 od 15. siječnja 1996. i predmet vraća Općinskom sudu u Osijeku na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je zatražila otkaz stanarskog prava tuženicima i iseljenje iz stana koji se nalazi u O., P. J.L. … od 62,57 m5 koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, predsoblja, kupaonice i lođe s tim da tuženici stan slobodan od osoba i stvari predaju na raspolaganje tužiteljici i naknade troškove postupka i tužiteljici je naloženo da tuženicima naknade troškove postupka u iznosu od 440,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti (u daljnjem tekstu: zahtjev) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda preinači i prihvati zahtjev tužiteljice.

Odgovor na zahtjev nije podnesen.

Predmet spora je otkaz stanarskog prava radi nekorištenja stana po odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (NN, br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93, dalje: ZSO).

Radi se o stambenom sporu koji ne spada među stambene sporove u kojima je revizija dopuštena temeljem odredbe čl. 106. ZSO i dopuštenost revizije ocjenjuje se prema vrijednosti predmeta spora koja se utvrđuje temeljem odredbe čl. 38. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP).

U predmetu spora jednogodišnja stanarina u vrijeme podnošenja tužbe (22. IX. 1994.) utvrđena je u iznosu od 828,00 kn.

Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 3.000,00 kn. Kad vrijednost predmeta spora ne prelazi 3.000,00 kn revizija tužiteljice nije dopuštena i temeljem odredbe čl. 392. ZPP reviziju tužiteljice trebalo je odbaciti kao nedopuštenu.

Niži sudovi odbili su zahtjev tužiteljice za otkaz stanarskog prava radi nekorištenja stana, jer smatraju da su tuženici ponašanjem trećih osoba (useljenjem prognanika u stan) bili onemogućeni da stan koriste, očito smatrajući to opravdanim razlogom temeljem odredbe čl. 99. st. 2. ZSO. Pogrešno je pravno stajalište nižih sudova, jer sama okolnost da je stan dan na privremeno korištenje, nakon što su tuženici prestali koristiti stan, ne predstavlja opravdan razlog nekorištenja stana ako tuženici nisu niti pokušali nakon što je stan dan na privremeno korištenje ostvarivati svoja prava na stanu. Međutim, zbog pogrešnog pravnog stajališta u postupku te okolnosti nisu ispitane iako su tuženici prigovorili da su se obratili Odjelu za stambene poslove HV i na tu okolnost ponudili dokaz (odgovor na tužbu - list 11 spisa). Tek nakon što se u postupku utvrdi da li su tuženici poduzimali potrebne radnje radi ostvarenja svojih prava na stanu moguće je ocijeniti da li te radnje predstavljaju opravdani razlog nekorištenja stana u smislu naprijed navedene odredbe.

Iz iznesenih razloga slijedi da se u zahtjevu osnovano ističe pogrešna primjena materijalnog prava i temeljem odredbe čl. 408. st. 2. u svezi sa čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je zahtjev prihvatiti i odlučiti kao pod 2. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. svibnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.