Rev-772/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz P., koju zastupa V. L., odvjetnik u S., protiv tuženika C. d.d. - P. jedinica I., radi naknade štete, rješavajući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 13. studenog 1996. godine broj Gž- 409/96, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom od 12. prosinca 1995. godine broj P-530/94-21, u sjednici održanoj dana 30. studenog 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-772/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. i čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94) je drugostupanjski sud obvezao tuženika da plati tužiteljici na ime naknade u vezi fizičkih bolova 4.500,00 kn, straha 2.500,00 kn, te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 7.400,00 kn, sa kamatama, vodeći računa o intenzitetu i trajnosti tih vidova štete, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz te osnove pravilno je odbijen.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-772/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz P., koju zastupa V. L., odvjetnik u S., protiv tuženika C. d.d. - P. jedinica I., radi naknade štete, rješavajući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 13. studenog 1996. godine broj Gž- 409/96, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom od 12. prosinca 1995. godine broj P-530/94-21, u sjednici održanoj dana 30. studenog 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 35.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 8.740,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.
Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen do iznosa od 16.400,00 kn sa kamatama, a u preostalom dijelu je odbijen. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači, te da se tužiteljici dosudi naknada daljnjih parničnih troškova.
Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Utvrđeno je da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nesreći 26. srpnja 1993. godine u G. D. kao suputnica u osobnom automobilu. Tom prilikom je zadobila udarac u glavu sa podljevom krvi, potres mozga lakog stupnja, rezne rane na čelu, nagnječenje u predjelu desnog bedra, udarac u lijevu stražnjicu, nagnječenje lijeve nadlaktice, a ozljede su lake naravi.
U svezi ozljeda tužiteljica je imala fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna, a lakog intenziteta mjesec dana.
Nakon štetnog događaja tužiteljica je bila u nesvijesti, a sekundarni strah se kod nje javio poslije buđenja i saznanja da je ozlijeđena. Sekundarni strah je bio pomiješan sa bojazni za ozdravljenje i trajao je oko 2 mjeseca, a strah lakog intenziteta trajao je oko 3 mjeseca.
Tužiteljici je bila smanjena životna aktivnost u jakom stupnju u prvom mjesecu nakon ozljede, u srednjem stupnju mjesec dana, a u lakom stupnju za oko 3 mjeseca, te joj je opća radna sposobnost smanjena za 5%. Tužiteljica je u vrijeme štetnog događaja bila djelatnica u skladištu.
Odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete više nije sporna.
Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. i čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94) je drugostupanjski sud obvezao tuženika da plati tužiteljici na ime naknade u vezi fizičkih bolova 4.500,00 kn, straha 2.500,00 kn, te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 7.400,00 kn, sa kamatama, vodeći računa o intenzitetu i trajnosti tih vidova štete, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz te osnove pravilno je odbijen.
Revizijski navod tužiteljice, da joj je naknada nematerijalne štete trebala biti dosuđena u zatraženim iznosima, nije prihvatljiv. Drugostupanjski je sud pravilno odmjerio novčanu naknadu nematerijalne štete uzevši u obzir sve odlučne okolnosti predmetnog slučaja.
Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 30. studenog 1999. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.