Court partially allows enforcement appeal, upholding debt while voiding procedural cost order for new ruling.
Legislator summary
AI generatedThe court upheld the enforcement order for the principal debt of 959.85 EUR but voided the specific order to pay procedural costs of 149.31 EUR, mandating a new decision on those expenses. The defendant argued the debt period was unclear, while the plaintiff claimed the claim covered the period from August 2020. The court ruled that costs related to the enforcement order based on a credible document must be decided separately in the appeal judgment, not included in the enforcement order itself.
Legislator headnote
AI generatedčl. 29. st. 2. ZOO-a; čl. 154. st. 1. ZPP-a; čl. 2. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika: Costs of enforcement orders based on credible documents must be adjudicated separately in the appeal judgment rather than included in the enforcement order itself.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedRelated Decisions
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
Povrv 223/24-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja LUČKE UPRAVE SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, OIB: 27478788865, Braće Kaliterna 10, zastupanog po pun. Željani Škare, odvj. u Splitu protiv tužene INGRID ŠPAN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Splita, Kragića 12, zastupane po pun. Saneli Džuzdanović Ligutić, odvj. u Splitu, radi isplate, izvanraspravno, dana 2. srpnja 2025. g.,
p r e s u d i o j e :
I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 25945/22 od 24. kolovoza 2023. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 959,85 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 15. rujna 2020. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-25945/22 od 24. kolovoza 2023. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 149,31 EUR s pripadajućim kamatama jer je jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.
III.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 149,32 EUR.
Obrazloženje
Dana 30. kolovoza 2022. g. javna bilježnica u Solinu Maja Radovani zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 959,85 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica pod brojem Ovrv- 25945/22 od 24. kolovoza 2023. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tužena je izjavila prigovor te je stoga rješenjem ovog suda broj Ovrv-25945/22 od 14. veljače 2024. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena se usprotivila prijedlogu za ovrhu odnosno tužbi navodeći da iz dokumentacije nije jasno na koje se razdoblje odnosi potraživanje tužitelja. Iz računa bi proizlazilo da se potraživanje odnosi na razdoblje od 1. kolovoza 2020. g. Tužena da je jedno vrijeme (oko godinu dana) bila vlasnica brodice, te je s PŠD ''ŠPINUT'' sklopila Ugovor o korištenju komercijalnog veza, temeljem čega je i koristila vez sve do 1. lipnja 2020. g. Nakon što je tužiteljica 3. lipnja 2020. g. sklopila Ugovor o kupoprodaji brodice da je i prestala njezina obveza plaćanja veza. Dakle, u razdoblju za koje se tužena tereti za dug s osnova veza, da nije više bila vlasnica brodice, o čemu je i PŠD Lučica uredno obaviješten. Tužena da nije nikada potpisala bilo kakav Ugovor, Sporazum ili bilo koji drugi dokument s tužiteljem, odnosno nikada nije bila u obveznopravnom odnosu s tužiteljem.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvoda otvorenih stavki na dan 29. kolovoza 2022. g., računa usluga broj 918-055-10 od 14. rujna 2020. g., Ugovora o kupoprodaji brodice od 3. lipnja 2020. g. i Ugovora o korištenju komercijalnog veza broj 057/2019.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR.
Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).
Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj prijedloga za ovrhu odnosno tužbe i prigovora tužene odnosno odgovora na tužbu, održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu lučke pristojbe za privremeni vez za prvih osam mjeseci 2020. g. u ukupnom iznosu od 7.232,00 kn odnosno 959,85 EUR s pripadajućim kamatama, a kako proizlazi iz računa usluga broj 918-055-10 od 14. rujna 2020. g. dostavljenog uz prijedlog za ovrhu.
Prema odredbi čl. 62. st. 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) u lukama otvorenim za javni promet plaćaju se lučke tarife koje se sastoje od lučkih pristojbi i lučkih naknada. Lučke pristojbe donosi i javno objavljuje lučka uprava, a čine ih: pristojba za upotrebu obale, brodska ležarina i pristojba za vez. Prema st. 5. ovog čl. pristojba za vez plaća se za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte. U odredbi čl. 63. st. 1. ovog Zakona propisano je da lučke naknade plaćaju korisnici luke za dobivene usluge u lukama otvorenim za javni promet.
Tužena je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu navela da s tužiteljem nije ni u kakvom obveznopravnom odnosu jer s tužiteljem nije zaključila bilo kakav Ugovor. Ugovor o korištenju komercijalnog veza u vremenu od 15. lipnja 2019. g. do otkazivanja Ugovora (prema tekstu odredbe čl. 2. Ugovora), koji je dostavila, da je zaključila s PŠD Špinut Split, Lučica 7.
Tužitelj se u podnesku od 13. ožujka 2024. g. očitovao na navode prigovora odnosno odgovora na tužbu te potvrdio da tužitelj i tužena nikada nisu zaključili Ugovor. Tuženoj da je obračunata naknada za privremeni mjesečni vez za razdoblje od osam mjeseci i to od siječnja do kolovoza 2020. g., a visina je obračunata temeljem Odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u lučici Špinut iz lipnja 2020. g., Tablica komercijalni vez-more. Objašnjeno je da je tužitelj preuzeo cijene od prijašnjeg upravitelja PŠD Špinut te je tuženoj pristojba za vez naplaćena i obračunata na način kao i prije preuzimanja luke od strane tužitelja, a sve temeljem Ugovora o komercijalnom vezu koji je sama tužena priložila u spis. Tužitelj da je danom preuzimanja luke Špinut, a sukladno t. 9. Odluke Vlade, preuzeo zatečene ugovore o vezu plovila, a sve s ciljem da se onemogući daljnje nelegalno korištenje luka, osigura red u lukama, zaštite plovila vezanih u luci, a i kako bi se izbjegla eventualna odgovornost Republike Hrvatske. Stoga da je tužitelj postupao sukladno Odlukama Vlade te je tužena i dalje bila u obvezi plaćanja lučkih pristojbi za vez temeljem Ugovora koje je tužitelj zatekao odnosno preuzeo.
Odlukom o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luke Špinut (Narodne novine broj 128/19, 55/21 i 119/22, dalje Odluka) tužitelju su predana na privremeno upravljanje i korištenje lučka područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luke Špinut na vremensko razdoblje od tri godine, računajući od dana objave Odluke u Narodnim novinama odnosno od 30. prosinca 2019. g., a prema odredbama čl. I. i IV. Odluke.
Nadalje, a prema odredbi čl. IX. st. 1. Odluke danom stupanja na snagu Odluke tužitelj preuzima posjed sportskih luka i zatečene ugovore o vezu plovila, a za plovila za koja nisu zaključeni ugovori tužitelj je bio dužan zaključiti nove ugovore o vezu (st. 3.) sukladno namjeni pojedine brodice, i to na razdoblje ne duže od onog na koji su tužitelju lučka područja sportskih luka iz Odluke dana na privremeno upravljanje.
Stoga je aktivna legitimacija tužitelja pravilna, a prigovor kojim je tužena aktivnu legitimaciju tužitelja sadržajno osporavala, neosnovan je.
Prema preuzetom Ugovoru o korištenju komercijalnog veza tužena je naknadu za korištenje veza trebala plaćati prema Cjeniku i Pravilima plaćanja, a kako je navedeno u odredbi čl. 4. Ugovora i koji su sastavni dio Ugovora i to najmanje tri mjeseca unaprijed ili do petog dana u mjesecu, a ukoliko dođe do izmjene Cjenika naknadu prema novom Cjeniku počevši od stupanja na snagu novog Cjenika.
Prema dostavljenom Cjeniku (list 63 spisa) proizlazi da je tužitelj preuzeo postojeće cijene PŠD Špinut za 2020. g. te da je tuženoj za prvih osam mjeseci 2020. g. obračunat mjesečni vez-more koji iznosi 904,00 kn za brodicu dužine 7,01-8 m odnosno ukupno 7.232,00 kn. Tužitelj nije obrazložio zašto je obračunata pristojba za vez samo za prvih osam mjeseci 2020. g., ali time se sud nije ni bavio jer tužitelj uvijek može tražiti manje od onoga što bi mu pripadalo.
Što se tiče navoda tužene iz odgovora na tužbu da je predmetnu brodicu u lipnju 2020. g. prodala čime da je prestala njena obveza plaćanja veza te da je o tome obavijestila tužitelja, sud je ove navode ocijenio paušalnim jer tužena nije pružila nikakav dokaz da je o prodaji brodice obavijestila tužitelja, a tužitelj je u očitovanju naveo da ga tužena nije obavijestila o prodaji broda, a niti se to moglo utvrditi uvidom u upisnik brodova.
Kako tužena nije dostavila dokaz da je platila pristojbu za vez, a niti je to uopće tvrdila, sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim u ukupnom iznosu od 959,85 EUR, odnosno za neplaćenu pristojbu za prvih osam mjeseci 2020. g.
Kako je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-25945/22 od 24. kolovoza 2023. g. trebalo je održati na snazi u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti ukupan iznos glavnice od 959,85 EUR. Na iznos glavnice koji tužitelju pripada temeljem zaključenog Ugovora o korištenju komercijalnog veza zatražena je isplata zatezne kamate koja teče od 15. rujna 2020. g., što je sud u cijelosti prihvatio, jer je tužena naknadu trebala platiti unaprijed odnosno najkasnije do petog dana u mjesecu što bi značilo za zadnji mjesec (kolovoz 2020. g.) najkasnije do petog u tom mjesecu, pa je zahtjev za isplatu kamate u cijelosti osnovan. Pri tom je trebalo primijeniti odredbu čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).
Radi navedenog trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-25945/22 od 24. kolovoza 2023. g. i u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice.
Stopu zatezne kamate tužitelj je zatražio u skladu s propisanim u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, što je pravilno i kako je trebalo navesti u izreci presude, s tim što temeljem ove odredbe, koja je izmijenjena novelama iz Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice tužitelju nakon 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženu trebalo obvezati na naknadu cjelokupnog parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj.
.
Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-25945/22 od 24. kolovoza 2023. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka u iznosu od 149,31 EUR s pripadajućim kamatama trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.
Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava prijedloga za ovrhu od 75 bodova.
Broj bodova trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda od 10,00 kn odnosno 1,33 EUR, kako je zatraženo u prijedlogu za ovrhu. Dobiveni iznos (99,54 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i za trošak javnobilježničke nagrade i javnobilježničkog troška uvećanih za PDV, odnosno ukupno za 24,89 EUR te tako dobiti ukupan iznos od 149,32 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.
Naime, prema odredbi čl. 2. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11), javnom bilježniku u provođenju pojedinog ovršnog postupka za sve radnje u tom postupku pripada jedna nagrada i određuje se prema vrijednosti zahtjeva, te mu pripada i pravo na naknadu nastalog i predvidivog mu troška u punom iznosu, koji se određuje po Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj 97/01-pročišćeni tekst).
U Splitu, 2. srpnja 2025. g.
S U D A C:
SANDI PETRIČIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tužene