Revr-525/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-525/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i mr. Olge Jelčić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. P. iz G. P., koga zastupa punomoćnik M. N., protiv tuženika Z. d.d. V. Z., koga zastupa J. D., odvjetnik u G., radi utvrđenja nedopustivosti otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 21. ožujka 2002. godine broj Gž-649/02-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 19. prosinca 2001. godine broj P-222/01-18, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđena je nedopuštenost tuženikovog otkaza ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima tužitelju od 28. svibnja 2001. godine broj MK-2429 te se poništava odluka tuženika od 28. svibnja 2001. godine broj MK-2429 i nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove kotlovničara sukladno ugovoru o radu sklopljenom 1. siječnja 1998. godine, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da su stranke 1. siječnja 1998. godine sklopile ugovor o radu za radne poslove kotlovničara. Odlukom od 28. svibnja 2001. godine broj MK-2429 tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu pozivajući se na organizacijske razloge (čl. 114. Zakona o radu - “Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje u tekstu ZR) uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu za poslove održavanja ZRC (Z. rekreacijskog centra) za koje poslove se zahtijeva niža stručna sprema od tužiteljeve srednje stručne spreme. Tužitelj je potpisao izmijenjeni ugovor o radu no protiv odluke tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmjene ugovora o radu izjavio je zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučivao. Rješenjem SIZ-a MIORH – Područne službe u B. od 2. veljače 1990. godine klasa:

UP-I-140-08-90-01-117-26468 ur.br.: 34-02-03/07-90-1 je utvrđeno da se tužitelja kao osiguranika treba od 29. siječnja 1990. godine rasporediti na poslove i radne zadatke njegove stručne spreme bez prekvalifikacije uz isključenje rada u prekomjernoj buci, a zbog neposredne opasnosti od nastanka invaliditeta ako nastavi raditi na dotadašnjim poslovima i radnim zadacima. Prije donošenja osporene odluke tuženik se savjetovao sa svojim radničkim vijećem (tada zaposleničkim vijećem) koje se protivilo tuženikovoj namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelja uz ponudu izmijenjenog ugovora. Odredbom čl. 12. alineje 1. Sporazuma o suodlučivanju i uređenju uvjeta za rad zaposleničkog vijeća što su ga 12. srpnja 1999. godine sklopili tuženik i njegovo radničko (tada zaposleničko) vijeće određeno je da poslodavac ne može bez suglasnosti radničkog vijeća otkazati ugovor o radu zaposleniku, a odredbom alineje 3. istog članka određeno je da bez suglasnosti radničkog vijeća poslodavac ne može otkazati ugovor o radu zaposleniku sa smanjenom radnom sposobnosti ili kojem prijeti neposredna opasnost od invalidnosti. Poslovi na održavanju ZRC-a vezani su i uz rad kosilice za kosidbu trave, a prema deklaraciji proizvođača proizlazi da je zvučni pritisak kosilice modela T-250 i T-250a 100 odnosno 101 decibel, dok je glasnost 112 odnosno 119 decibela, dakle rad kosilice za travu izaziva prekomjernu buku. Tuženik u kotlovnici u V. Z. ima zaposlenih 5 radnika koji nisu invalidi rada, imaju srednju stručnu spremu i položen državni ispit za ATK stroja, kojeg tužitelj nema.

Utvrdivši da nisu ostvarene pretpostavke za otkaz ugovora o radu tužitelja s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti osporene odluke tuženika, za poništenje iste odluke kao i za vraćanje tužitelja na poslove kotlovničara sukladno sklopljenom ugovoru o radu od 1. siječnja 1998. godine, pa time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZR odredbe toga zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz navedene zakonske odredbe. Naime, neosnovano je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora za poslove niže stručne spreme te znatno manju plaću u odnosu na plaću za radno mjesto kotlovničara, bez tužiteljeve suglasnosti. Osim toga, ponuđeni poslovi protivni su navedenom rješenju SIZ-a MIORH prema kojem tužitelj zbog opasnosti od nastanka invaliditeta treba biti raspoređen na poslove bez prekomjerne buke, a rad sa kosilicom za travu je upravo rad u kojem se javlja prekomjerna buka.

Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

Eventualna okolnost da tužitelj u smislu postojećih propisa ne može obavljati poslove kotlovničara jer nema položen državni ispit za ATK strojara ne opravdava otkazivanje ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova niže stručne spreme od tužiteljeve, bez njegove suglasnosti, a koji su poslovi vezani uz prekomjernu buku.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 8. siječnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.