Legislator Case Law & Legislation
Revr-1465/2010-2 AI generated

Supreme Court allows second dismissal due to prior invalid dismissal ruling on same grounds.

Case Number Revr-1465/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially allowed the plaintiff's appeal against a lower court's dismissal of her employment contract. The plaintiff argued that a prior final ruling declaring a dismissal for concealed misconduct invalid meant the employer could not dismiss her again for the same reason. The court agreed, holding that a final judgment on the inadmissibility of dismissal for a specific cause exhausts the employer's right to dismiss for that cause. Consequently, the court annulled the lower court's rejection of the second dismissal and remanded the case for further proceedings.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 395. st. 1. ZPP; Čl. 395. st. 2. ZPP: A final court ruling declaring a dismissal for concealed misconduct inadmissible exhausts the employer's right to dismiss the employee for that same cause, preventing a subsequent dismissal based on identical grounds.

Keywords

AI generated
dismissal for concealed misconduct exhaustion of dismissal right final judgment effect employment contract termination repeated dismissal prohibition

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Revr-358/04 od 20. prosinca 2006.
Tužiteljica u reviziji osporava zakonitost pobijane presude smatrajući da tuženik nije imao zakonskog osnova niti je bio ovlašten tužiteljici otkazati ugovor o radu dva puta na temelju iste činjenične osnove, pozivajući se na pravno shvaćanje ovog sud zauzetog u presudi Revr-358/04 od 20. prosinca 2006..

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 1465/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice S. Đ. iz V. G., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & partneri u Z., protiv tuženika- protutužitelja H. Z., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-17/10 od 4. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-487/09 od 30. listopada 2009., u pobijanom dijelu toč. I. i III. izreke, u sjednici održanoj dana 10. prosinca 2013.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice te se:

I. Preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-17/10 od 4. svibnja 2010., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-487/09 od 30. listopada 2009., u dijelu kojim je odlučeno o otkazu ugovora o radu i sudi:

"Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 13. srpnja 2004., te da tužiteljici nije prestao radi odnos kod tuženika."

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-17/10 od 4. ćinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-487/09 od 30. svibnja 2010., i presuda Op

listopada 2009., u dijelu kojim je odlučeno o sudskom raskidu ugovora o radu, naknadi štete te naknadi plaće kao i odluci o parničnim troškovima i u tom dijelu predmeta vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 13. srpnja 2004. i da mu tada nije prestao radni odnos kod tuženika (podtoč. 1. izreke), te na utvrđenje da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao s danom 1. ožujka 2007. (podtoč. 2. izreke), kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete u iznos 45.504,24 kn (podtoč. 3. izreke) i da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati naknadu za izgubljenu plaću u iznosu 77.427,36 kn s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačno navedeni iznos i datum dospijeća do isplate (podtoč. 4. izreke), te da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka (podtoč. 5. izreke). Pod toč. II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao dana 7. prosinca 2004.. Pod toč. III. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 13.683,75 kn. Drugostupanjskom presudom odbijeno je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. i toč. III. izreke.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tužiteljica predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvati, podredno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pošto pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučim činjenicama, a koji razlozi se mogu ispitati zbog čega je presuda jasna i može se ispitati.

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Predmet spora ovog revizijskog postupka je dopuštenost i zakonitost odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja od 13. srpnja 2004. odnosno je li tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika, a time i osnovanost zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu s danom 1. ožujka 2007., kao i zahtjev za naknadu štete te naknadu plaće.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tuženik 13. srpnja 2004. dao redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice, time da je tom otkazu prethodila odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici 15. veljače 1999., a koji izvanredni otkaz ugovora o radu je poništen kao nezakonit pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-20845/00 (potvrđena drugostupanjskom presudom posl. br. Gž-1083/04) nakon čega,

- da je tuženik tužiteljicu bio vratio na rad 13. srpnja 2004. kojom prilikom da joj je uručio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog istih razloga zbog kojih joj je prethodno dao nezakoniti izvanredni otkaz ugovora o radu od na temelju iste činjenične osnove iz odluke 15. veljače 1999.) (zbog skrivljenog ponašanja vezano za njezine povrede obveze iz radnog odnosa), a zbog kojih

- da je tužiteljica 11. prosinca 1998. bila suspendirana sa poslova blagajnika, time da je do siječnja 1999. obavljala administrativno-tehničke poslove, kada joj je zabranjen ulaz u prostorije tuženika i to iz razloga što je bez dopuštenja tuženika iz njegovih poslovnih prostorija iznijela blagajničku dokumentaciju,

- da je tužiteljica na trženje ovlaštenih osoba tuženika odbila vratiti blagajničku dokumentaciju i zapise, pa je tek u ožujku 1999. donijela blagajničke zapise, a uplatnice tek u travnju 1999.,

- da je u njezinom radu utvrđeno niz nepravilnosti glede vođenja blagajničkih poslova (izvještaja, uplatnica, isplatnica, kupovanja-dizanja čekova iz knjižnice kod ZAP-a sada Fine, obrade putnih naloga i dr.).

- da tužiteljica, a prije otkazivanja joj ugovora o radu nije bila pisano upozorena na posljedice nastavka kršenja obaveza iz radnog odnosa, te na pravo iznošenja obrane, već da je neposredno pred otkaz pozvana opravdati svoje ponašanje i vratiti dokumentaciju koju je odnijela što nije učinila,

Iz tih utvrđenja sudovi zaključuju da su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice, jer da nakon što je prethodna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđena nezakonitom isključivo zbog formalnih propusta, te tužiteljica vraćena na rad kod tuženika u isti radnopravni status,

činjenične osnove donese odluku nije bilo zapreke da tuženik kao poslodavac na temelju iste

o redovitom otkazu ugovora o radu, budući ni Zakon o radu ne propisuje takvu zabranu poslodavcu, zbog čega su u tom dijelu odbili tužbeni zahtjev. Pri tome se pozivaju na odredbu čl. 106. st. 1. čl. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 – dalje: ZR), a prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisan ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Prethodno dat izvanredni otkaz tužiteljici utvrđen je nedopuštenim zbog formalnih propusta (propust poslodavca da omogući tužiteljici kao radnici da iznese svoju obranu prije otkaza ugovora o radu odnosno da ju pisano upozori na obveze iz radnog odnosa i ukaže na mogućnost otkaza).

Tužiteljica u reviziji osporava zakonitost pobijane presude smatrajući da tuženik nije imao zakonskog osnova niti je bio ovlašten tužiteljici otkazati ugovor o radu dva puta na temelju iste činjenične osnove, pozivajući se na pravno shvaćanje ovog sud zauzetog u presudi Revr-358/04 od 20. prosinca 2006..

U toj presudi zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem: "Pravomoćna presuda kojom sud utvrđuje nedopuštenost otkaza ugovora o radu bilo iz razloga formalno-pravne prirode, bilo zbog nepostojanja opravdanog razloga za otkaz, ima za posljedicu nemogućnost ponovnog otkazivanja ugovora o radu (redovitog ili izvanrednog), zbog istog otkaznog razloga, jer je takvom sudskom odlukom pitanje dopuštenosti otkazivanja zbog tog razloga pravomoćno riješeno".

Polazeći od prednje izraženog pravnog shvaćanja proizlazi da je odlukom o izvanrednom otkazu koja je pravomoćnom presudom utvrđena nedopuštenom, tuženik iscrpio svoje pravo otkazivanja ugovora o radu tužiteljici iz razloga zbog kojih je ta odluka donesena, pa budući da nakon izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljica nije počinila neku novu povredu radne obveze koja bi sama za sebe ili u povezanosti s ranijom povredom obveze iz radnog odnosa na kojoj se temelji izvanredni otkaz, opravdala predmetni redoviti otkaz, sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 13. srpnja 2004. te da tužiteljici ne prestaje radni odnos kod tuženika.

Stoga temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u tom dijelu nižestupanjske presude trebalo preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice upravljenog na nedopuštenost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu i da tužiteljici radni odnos nije prestao, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Kako su zbog pogrešnog pravnog shvaćanja glede nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, nižestupanjski sudovi propustili ocjenjivati osnovanost ostalih zahtjeva tužiteljice, to je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je u tom dijelu obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

Temeljem čl. 166. ZPP sudovi će o troškovima ovog postupka odlučiti u konačnoj odluci (toč. II. izreke rješenja).

U Zagrebu, 10. prosinca 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.