I Kž-232/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 232/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja, Neve Šibl, Senke Klarić-Baranović i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 25. studenog 1996. godine br. K-24/94, u sjednici održanoj 29. siječnja 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba optuženika a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru oglašen je krivim opt. M.P. da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, te mu je za to djelo uz primjenu propisa o ublažavanju kazne izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

Po čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. prosinca 1995. godine do 20. prosinca 1995. godine a po čl. 60. st. 1. i 2. OKZRH izrečena mu je i sigurnosna mjera obveznog liječenja alkoholičara.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predložio, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske vraćajući spis stavio je u smislu čl. 360. st. 2. ZKP pismeni prijedlog, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

U pravu je optuženik kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, na koju ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, jer presuda glede odlučnih činjenica nije u svemu obrazložena sukladno čl. 347. st. 7. ZKP/93, pa je istu uvažavanjem žalbe optuženika u tom dijelu, a bez ulaženja u ostale žalbene navode, i po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

To se prije svega odnosi na utvrđenje odlučne činjenice uračunljivosti optuženika, značajne za pravnu kvalifikaciju djela i pravilnu primjenu kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo, konkretno, je li optuženik počinio kazneno djelo na mah, kao što je to obrana isticala tijekom prvostupanjskog postupka, a sud prvog stupnja očito otklonio, ne dajući međutim za to nikakove razloge.

Naime, iako sud prvog stupnja u bitnome u presudi reproducira nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra o strukturi ličnosti optuženika, njegovim osobnim svojstvima te prihvaća konačni zaključak vještaka da je optuženik u vrijeme izvršenja djela bio bitno smanjeno uračunljiv, u presudi se ne navodi i ne analizira onaj dio nalaza vještaka iz kojeg proizlazi da je vrijeđanje oštećenice kritične zgode koja mu je vikala "ostavit ću te, ti se nitko i ništa, tko j... tvoje meso" direktno oblikovalo viktimološku reakciju, te da je kod optuženika, tempore criminis došlo do afektivnog suženja svijesti (list 92 i 93 spisa), odnosno, da se "ranije kumulirani negativni afekt u jednom času prelio, jedna rečenica je bila dovoljna da izazove onako burnu eksplozivnu reakciju" (list 107 spisa), iako je upravo to zahtijevalo dodatne upite vještaku i sukladno tomu, ocjenu suda o stupnju optuženikovog afektivnog stanja, odnosno ocjenu, nije li optuženik neskrivljeno došao u stanje jake razdraženosti i u takovom stanju reagirao na mah, nekritički donio odluku da oštećenicu liši života. Ovo posebice kada se uzme u obzir, da se kod optuženika od ranije kumulirao negativni afekt zbog njegovog saznanja o promiskuitetnom ponašanju oštećenice za vrijeme dok on radi u drugoj zemlji i pridonosi uzdržavanju obitelji, ali i činjenica da je optuženik u dva navrata to pokušao zaustaviti na miran način (optuženik kaže da je oštećenici bio oprostio), pa se stoga, tim prije, objektivno gledajući, ukazuje osnovanim uzeti, da je bila dovoljna samo ona jedna rečenica kao povod, da optuženik onakovih svojstava ličnosti kakvim ih je utvrdio sud prvog stupnja prihvaćajući nalaz vještaka (primarno ispod prosječnih sposobnosti, klinička slika alkoholne ovisnosti), uz poticaj alkohola (i oštećenica je bila alkoholizirana) reagira na način na koji je reagirao.

Stoga će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku provesti sve do sada provedene dokaze, te njihovom analizom i ocjenom, kako pojedinačno tako i u međusobnoj svezi, uključivši naravno i obranu optuženika, raspraviti sva sporna pitanja vezana za uračunljivost optuženika, a poglavito provedbom dopune mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka radi ocjene intenziteta optuženikovog afektivnog stanja, nakon čega će donijeti novu odluku i obrazložiti one činjenice i okolnosti o kojima ovisi pitanje postupanja na mah u koje je optuženik doveden bez svoje krivnje, koje će, za slučaj da to utvrdi, unijeti u izreku presude i pri tomu dati osobito i naznaku razloga kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, utvrđivanju kaznene odgovornosti optuženika i njegovog subjektivnog odnosa prema djelu, te o primjeni ostalih odredaba kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo.

Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 387. st. 1. ZKP/97 riješeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 29. siječnja 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Ana Garačić v.r.