Rev-610/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 610/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz N., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni br. Gž-1451/08-2 od 26. ožujka 2009. kojom je odbijena žalba tužitelja, a žalba tuženice djelomično prihvaćena, te je presuda Općinskog suda u Našicama poslovni br. P-386/07 od 17. ožujka 2008. djelomično potvrđena, a djelomično preinačena, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2011. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 16.000,00 kn, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen. Ujedno je tužitelj obvezan tuženici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 4.973,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovan, dok je žalba tuženice djelomično odbijen u pogledu merituma predmeta, a prihvaćena je glede odluke o troškovima postupka na način da je tužitelj obvezan tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 9.473,00 kn.

Protiv presude suda drugoga stupnja reviziju je pravodobno podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U ovom predmetu tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju dana ..., kada su policijski službenici, prilikom intervencije, prekoračili svoje ovlasti i nanijeli tužitelju višekomadni prijelom desne donje čeljusti.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je dana ... tužitelj kod ugostiteljskog objekta „J.“ u N. udario svojim automobilom u kapiju i nakon toga pokušao otići s lica mjesta,

- da je policiju na lice mjesta pozvao vlasnik kapije,

- da je na intervenciju došao policijski djelatnik koji je zatekao tužitelja u vidno pijanom stanju, te je alkotestiranjem utvrđena koncentracija alkohola od 3,03 g/kg,

- da je tuženik pokušao izaći iz policijskog automobila, pa su mu stavljene lisice, te je kasnije bio priveden u Policijsku postaju,

- da se istog dana tužitelj počeo žaliti na bolove, te je najprije liječnicima izjavio da je pao ispred ugostiteljskog objekta, a zatim je promijenio iskaz i počeo tereti djelatnike PP N. da su mu oni nanijeli povredu,

- da je vještačenjem utvrđeno da je mehanizam nastanka ozljede udarac tupotvrdim predmetom, te da ozljeda nije mogla nastati padom,

- da je svjedok M. L. potvrdio da je policijski službenik udario tužitelja u lice,

- da je po mišljenju suda tužitelj doprinio nastanku same štete svojim ponašanjem 20%,

- da je zbog ozljede zadobivene u predmetnoj nezgodi tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg 3 i slabog 14 dana, time da kod tužitelja nema naruženja, niti pak smanjene životne aktivnosti, te da je isti trpio strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg dva do tri dana i slabog sljedećih tjedan dana, time da PTSP koji je dijagnosticiran kod tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem,

- da je odbačena kaznena prijava tužitelja protiv djelatnika policije od strane nadležnog državnog odvjetništva.

Obzirom na utvrđene činjenice sudovi prvog i drugog stupnja pravilno su utvrdili odgovornost tuženice za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08) budući da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

Suprotno stajalištu revizije nižestupanjski sudovi su pravilno odredili visinu pravične novčane naknade tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pri čemu su pravilno vrednovali i kriterije za dosuđenje te naknade propisane u čl. 1100. st. 2. ZOO, a to su duljina i intenzitet trajanja fizičkih bolova i straha. Posebno valja istaći da kod tužitelja nema naruženja, niti je došlo do smanjenja životne aktivnosti, a isto tako niti PTSP koji je dijagnosticiran kod tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao i u izreci.

U Zagrebu, 9. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

Mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.