I Kž-118/1998-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-118/1998-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, Ane Garačić, Katice Jelić i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Ileana Vinje, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P. P. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 2. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. prosinca 1997. godine, br. K-193/97., u sjednici održanoj dana 13. svibnja 1998. godine, u nazočnosti branitelja optuženika N. H., odvjetnika iz Z., i zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. P.P., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

III. Protiv opt. P.P. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Gradu Zagrebu oglasio je krivim opt. P.P., zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 2. KZRH, činjenično opisano u izreci te presude, te je po istom zakonskom propisu, a uz primjenu čl. 38. toč. 2. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Po čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. svibnja 1997. godine pa nadalje, po čl. 64. st. 1. OKZRH od optuženika je oduzet jedan pištolj marke "M 57" CALL. 7,62 mm, a po čl. 90. st. 1. ZKP obvezan je na naknadu troškova kaznenog postupka, dok je po čl. 90. st. 4. ZKP oslobođen od dužnosti naknade troškova paušalne svote.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Opt. P.P. podnio je žalbu putem svojih branitelja N.H. i D.H., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odluke o sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe odnosno podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmjenjenim vijećem.

Optuženik je putem svojih branitelja podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Žalba opt. P.P. je osnovana, pa je stoga žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

U pravu je opt. P.P. da je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a radi se o onim odlučnim činjenicama od kojih zavisi primjena materijalnog prava, odnosno utvrđenje da li je optuženik svojim ponašanjem ostvario kazneno djelo ubojstva uz umišljajno dovođenje u opasnost života i još nekih osoba iz čl. 34. st. 2. KZRH, ili se o tome krivičnom djelu ne radi.

Kod počinjenja kaznenog djela ubojstva s umišljajnim dovođenjem u opasnost života još nekih osoba znači da je počinitelj postupao s umišljajem na lišavanje života jedne osobe (u ovom slučaju oštećenog D.K. ), i istovremeno s umišljajem doveo u konkretnu životnu opasnost još najmanje dvije osobe, osim one koju je počinitelj želio lišiti života.

U pobijanoj presudi, sud prvog stupnja, doduše, citira nalaz i mišljenje vještaka ing. D.Č. i ing. V.N., pa navodi da je iz pištolja marke "CZ" CALL 7,62 mm ispaljeno najmanje pet hitaca, koliko je čahura pronađeno na tlu, a prema potvrdi o oduzimanju predmeta takav pištolj oduzet je od opt. P.P., koji to sam i priznaje, dok je na silikonskim odljevcima šaka optuženika dokazano prisustvo nagorjelih i dijelomično sagorijelih čestica baruta, a oštećenik D.K. pogođen je sa pet hitaca, što je usklađeno sa nalazom i mišljenjem liječnika vještaka prof. dr. J.Š., što je sve kao objektivni učin djela nesporno. Sud nadalje navodi da nema razloga nevjerovati stručnim i iskusnim vještacima, pogotovo kad su njihovi nalazi suglasni iskazima svjedoka, a i obrani optuženika.

Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da je optuženik lišio života oštećenika s namjerom i pristajući kod toga da dovede u opasnost Đ.K., B.B. i njeno dijete, koji su u početku pucanja bili u grupi sa oštećenim D.K., međutim, razlozi presude, koji se odnose na dovođenje u konkretnu životnu opasnost još najmanje dvije osobe potupno su nejasni i u znatnoj mjeri proturiječni. Proturiječnost se sastoji u tome što sud prvog stupnja zaključuje da je optuženik pucao u grupu ljudi i time ugrozio njihove živote, a to ne proizlazi iz iskaza svjedoka i vještaka, pa postoji i znatna proturiječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih iskaza, odnosno zapisnika.

Naime, iz iskaza svjedokinje B.B. proizlazi da ona ne zna da li je bila ugrožena ili ne, zna da se bojala (list 145. spisa), dok vještak Č. ing. D. navodi da je osim oštećenika (D.K. ) eventualno mogla biti ugrožena njegova supruga Đ.K. (list 96. spisa) dakle, jer jedna osoba, pa je nejasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da su dovedene u opasnost tri osobe, odnosno dvije žene i jedno dijete, koje su stajale u grupi sa oštećenikom, s tim da se u obrazloženju ne navodi o kakvoj se opasnosti radi, naime nije navedeno da se radi o opasnosti za život, a za ostvarenje ovog kaznenog djela potrebno je dovođenje u životnu opasnost još najmanje dvije osobe osim one koju je počinitelj namjeravao usmrtiti.

Kako je uvažena žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, to nije bilo moguće ulaziti u suštinu stvari u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a niti u pogledu pravilnosti primjene krivičnog zakona, zbog čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna i ona za sada nije razmatrana, kao ni ostali žalbeni razlozi opt. P.P..

Po ocjeni ovoga suda i dalje postoje razlozi iz čl. 182. st. 1. ZKP/93. zbog kojih je protiv opt. P.P. pritvor bio određen i produljivan, jer se optuženiku stavlja na teret počinjenje krivičnog djela kvalificiranog ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 2. KZRH za koje je zapriječena kazna zatvora do 20 godina, a obzirom da okolnosti ne ukazuju da je riječ o slučaju za koje zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazne, te je pritvor oblikatoran.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. svibnja 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.