I Kž-382/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 382/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Drakulić Milene, Zmajević mr. Branka i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. N.M. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Požegi od 24. veljače 1993. K-9/93, u sjednici održanoj 22. srpnja 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske D.T.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. N.M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. N.M. da je u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci te presude počinio krivično djelo ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH (sada čl. 34. st. 1. KZRH), zbog kojeg je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina, u koju mu je po čl. 50. st. 1. OKZRH (sada čl. 45. st. 1. OKZRH) uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. studenog 1992. pa nadalje.

Ujedno je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara iz čl. 65. OKZRH (sada čl. 60. OKZRH).

Protiv te presude optuženik je osobno i putem branitelja F.A., odvjetnika iz P., podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

l. 370. st. 2. ZKP) državni odvjetnik Postupajući u smislu čl. 360. st. 2.ZKP (raniji č

Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Žalba koju je optuženik osobno podnio u suštini se svodi na ponavljanje obrane koju je on dao na glavnoj raspravi, tj. da oštećenika nije on lišio života nego jedan od dvojice nepoznatih uniformiranih muškaraca koje su njih dvojica susreli idući prema oštećenikovoj vikendici.

S obzirom da se u toj žalbi ne iznosi ništa novog što nije bilo predmetom raspravljanja na glavnoj raspravi i ocjene od strane suda prvog stupnja, koji je takvu obranu s pravom

otklonio

kao

neosnovanu i za to na str. 7. do 10. obrazloženja svoje presude dao vrlo iscrpne, logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj Vrhovni sud, jer su zaključci o odlučnim činjenicama utemeljeni na rezultatima dokaznog postupka, prije svega iskazima svjedoka L.I. i L.D., te naročito na materijalnim dokazima - tragovima krvi oštećenika i tekstilnih vlakanaca sa njegove odjeće pronađenih na odjeći optuženika, te uz takvo stanje stvari navodima žalbe optuženika ni najmanje nisu dovedeni u sumnju zaključci i utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu onih odlučnih činjenica što predstavljaju objektivnu stranu inkriminiranog krivičnog djela.

U žalbi optuženika podnesenoj po branitelju ne dovodi se u pitanje pravilnost utvrđenja onih odlučnih činjenica što predstavljaju objektivni učin inkriminiranog krivičnog djela, već se samo ističe prigovor da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je optuženik u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv, jer prema shvaćanju žalitelja samo neuračunljiva osoba mogla je postupiti na način kako je to učinio optuženik kad je svjedoku L.I. donio uši i nos oštećenika kao dokaz da je počinio djelo. Stoga se predlaže da se provede novo psihijatrijsko vještačenje optuženika u KPD bolnici u Z., kako bi se utvrdilo čnog djela.

da li je bio uračunljiv u vrijeme izvršenja krivi

Izloženim prigovorima, međutim, ni najmanje nije dovedeno u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja o stupnju uračunljivosti optuženika u vrijeme izvršenja djela.

Naime, sud nije imao razloga ne prihvatiti u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka Psihijatrijske bolnice V. dr. K.P.Z. i dr. M.S., prema kojima je optuženik kritične zgode bio bitno smanjeno uračunljiv uslijed alkoholiziranosti i strukture njegove ličnosti, koja se manifestira dubokim defektima u čuvstvenoj i etičkoj sferi, karakternoj eroziji i organskim propadanjem unutar strukture mozga, što je sve eskaliralo krivičnim djelom ubojstva, s tim da njegov psihički status, u smislu shvaćanja djela i sposobnosti upravljanja postupcima u času izvršenja djela nije bio narušen do stupnja potpune neuračunljivosti, kako to smatra žalitelj. Uostalom, nalaz i mišljenje psihijatrijskih vještaka uz suglasnost stranaka pročitani su na glavnoj raspravi i stranke nisu imale nikakvih primjedbi (list 108 spisa), pa se i po ocjeni ovog Vrhovnog suda ukazuje posve suvišnim prijedlog u žalbi optuženika da se provede novo psihijatrijsko vještačenje u KPD bolnici u Z., jer ekspertiza vještaka Psihijatrijske bolnice V. navodima žalbe nije uspješno dovedena u sumnju.

S obzirom na navedeno nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji, ovaj sud je u smislu čl. 369. ZKP pobijanu presudu ispitao i u tom pravcu, te je našao da žalba optuženika ni u tom pogledu nije osnovana.

I Kž 382/93

Naime, kad se ima na umu svrha kažnjavanja i uzmu u obzir sve okolnosti uz koje je djelo počinjeno, te osobito prijašnji život optuženika i činjenica da je on do sada čak dvanaest puta osuđivan zbog sličnih ili istovrsnih krivičnih djela (list 18 spisa), te da je djelo izvršio ubrzo nakon što je pušten na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zbog ubojstva supruge, kazna zatvora u trajanju od četrnaest godina, koju je sud prvog stupnja izrekao optuženiku nije prestroga, već je primjerena društvenoj opasnosti optuženika kao počinitelja i svim okolnostima konkretnog slučaja koje su relevantne za odmjeravanje kazne.

Isto tako, sud prvog stupnja opravdano je i u skladu sa uvjetima iz čl. 60. OKZRH (raniji čl. 65. OKZRH) izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja alkoholičara.

Prema tome, kako ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija presudu suda prvog stupnja, niti je ovaj sud drugog stupnja utvrdio povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP presudu kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. srpnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)