Rev-x-748/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 748/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.d. R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda P. & G. & D. iz R., protiv tuženika Grada Rijeke, R., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P. iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1865/06 od 18. ožujka 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-7954/99 od 15. prosinca 2005., u sjednici održanoj 9. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 35.671,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknadi mu parnični trošak u iznosu od 22.029,20 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je djelomično žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u glavnoj stvari, dok je odluka o parničnom trošku preinačena na način da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 19.024,40 kn. Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu cjelokupnog parničnog troška, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, kao i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. čl. 382. ZPP-a) time da se oni primjerice navedeni u toč. 1. do 4. st. 2. istog članka.

Iz sadržaja citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu te odredbe tj. čl. 382. st. 2. ZPP-a ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja već prije svega mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Također po prirodi stvari podrazumijeva se i da je upravo pobijana odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje.

Tuženik je u reviziji postavio slijedeće pitanje:

Da li odvjetnik koji je zakonski zastupnik stranke u postupku (tužitelja) može biti punomoćnik iste te stranke u parničnom postupku, a s tim u vezi da li tužitelj ima pravo na naknadu troškova odvjetnika koji je ujedno i zakonski zastupnik tužitelja?

U vezi ovog pravnog pitanja valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da bi odvjetnik tužitelja S. P. ujedno bio i zakonski zastupnik tužitelja, a tek u žalbi tuženik se pozvao na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, zbog nedostataka u zastupanju tužitelja što je drugostupanjski sud s osnovom otklonio pozvavši se na odredbu čl. 354. st. 3. ZPP-a prema kojoj odredbi iz tog razloga žalbu može podnijeti samo stranka koju se ti nedostaci tiču.

Osim toga tuženik nije ni naveo razloge zbog kojih bi naznačeno pitanje bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana (st. 3. čl. 382. ZPP-a) što je druga osnovna pretpostavka da bi revizijski sud uopće mogao pristupiti ocjeni osnovanosti izvanredne revizije.

Daljnje pitanje tuženika, da li tuženik može tražiti umanjenje cijene po ugovoru o djelu kada je drugo ugovorna strana samoinicijativno naručila određene uređaje, te dala nalog za ugradnju istih izvođaču – je vezano za činjenična utvrđenja sudova, te stoga nije ni riječ o materijalnopravnom pitanju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Stoga kako nisu ispunjene osnovne pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, jer se postavljena pitanja u konkretnom slučaju ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 9. lipnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.