Rev-x-882/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 882/2017-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G.-A. iz Z., protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Z., radi isplate,odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-10/16-5 od 25. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3176/15-42 od 29. listopada 2015., u sjednici održanoj 20. studenog 2019.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik isplati razliku mirovine za razdoblje od 01.09.2008. do 30.06.2012. u iznosu od 277.962,35 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 41.529,36 kn od 01.09.2008. do 30.06.2012., na iznos od 88.491,35 kn od 01.01.2009. do 30.06.2012., na iznos od 89.013,00 kn od 01.01.2010. do 30.06.2012., na iznos od 80.204,52 kn od 01.01.2011. do 30.06.2012., na iznos od 40.698,11 kn od 01. siječnja 2012. do 30. lipnja 2012. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od srpnja 2012. godine na dalje do prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv citirane drugostupanjske presude tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok iz sadržaja revizije proizlazi da istu podnosi i zbog materijalno pravnog pitanja kojeg smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Iz obrazloženja kao i iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je presuda donesena između ostalog i prema odredbama čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

Stoga je revizija tužiteljice, koja je sadržajno podnesena i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, razmatrana kao redovna revizija, što znači da je revizijski sud podnesenu reviziju, u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, razmotrio samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, tužiteljica u tužbi tvrdi da joj kroz sporno razdoblje tuženik nije isplatio na ime starosne mirovine utuženi iznos koji joj pripada jer tuženik nije primijenio važeće zakonske odredbe prilikom izračuna mirovine, smatrajući da njezino pravo proizlazi iz samog Zakona.

Na temelju utvrđenja da je tužiteljici kroz sporno razdoblje isplaćivana mirovina u skladu s rješenjima tuženika, zaključak je suda drugog stupnja da se zakonitost tih rješenja koju tužiteljica u ovoj parnici dovodi u pitanje može ispitivati isključivo u upravnom postupku. Pri tom drugostupanjski sud navodi da pozivanje tužiteljice tijekom provedenog postupka na materijalnopravne propise na temelju kojih bi ona imala pravo na veći iznos mirovine u spornom razdoblju od onog koji joj je isplaćen, nema značaj za presuđenje.

Slijedom navedenog ocjena je suda drugog stupnja da je tuženik svoju obvezu prema tužiteljici ispunio, te da za zahtjev tužiteljice kojim potražuje razliku mirovine ne postoji pravna osnova. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužiteljici kroz sporno razdoblje isplaćivana mirovina u skladu s rješenjima tuženika, pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo kada su zahtjev odbili kao neosnovan.

Naime, sud nije ovlašten u parnici tužitelju priznati pravo na mirovinu te ispitivati zakonitost i pravilnost rješenja donesenog u upravnom postupku kojim je to pravo priznato (tako i ovaj sud u odluci Rev-501/2007-2 od 5.07.2007.).

U drugostupanjskoj presudi su izneseni dovoljni i jasni razlozi, koje ovaj sud prihvaća u cijelosti i na njih se poziva na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, kojim je određeno da u slučaju da odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Sukladno odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 20. studenoga 2019.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.