Pž-2612/2011-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

44. Pž-2612/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJE

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice te Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. – G. d.o.o., OIB …, B., K., kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u B., protiv tuženika T. d.o.o., OIB …, B., U. H. proljeća , kojeg zastupa Z. G., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G. i H. M. u B., radi isplate iznosa od 351.398,47 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-297/10-14 od 8. veljače 2011., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2014.

p r e s u d i o j e

Djelomično se preinačuje točka I. izreke presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-297/10-14 od 8. veljače 2011., u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. O. iz B. poslovni broj Ovrv-200/09 od 9. prosinca 2009., a kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 168.398,47 kn sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2009. do isplate te se sudi:

Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. O. iz B. poslovni broj Ovrv-200/09 od 9. prosinca 2009. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 168.398,47 kn (stošezdesetosamtisućatristo-devedesetosam kuna i četrdesetsedam lipa) sa zateznim kamatama po stopi od 17% godišnje od 19. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011.; po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2011. do isplate, a u slučaju promjene eskontne stope po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, u roku od osam dana.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-297/10-14 od 8. veljače 2011. u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. O. iz B. poslovni broj Ovrv-200/09 od 9. prosinca 2009., a tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 183.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. ožujka 2009. i troškom ovršnog postupka sa zateznom kamatom od 9. prosinca 2009. do isplate, te u točki II. izreke kojom je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 43.938,00 kn u roku od osam dana, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom je presudom u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. O. iz B. poslovni broj Ovrv-200/09 od 9. prosinca 2009., a tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa od 351.398,47 kn sa zateznom kamatom od 19. ožujka 2009. do isplate odbijen je kao neosnovan. Tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 43.938,00 kn u roku od osam dana.

Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev koji se temelji na prvoj privremenoj situaciji, ovjerenoj po nadzornom tijelu, a za radove izvedene po međusobnom ugovoru, s obrazloženjem da se između istih parničnih stranaka vodi parnica kod istog suda pod poslovnim brojem P-969/09 u kojoj je istaknut tužbenih zahtjev za isplatu cijene za izvedene građevinske radove po istom ugovoru ali na temelju okončane situacije. Sud smatra da tužitelj koji je već u drugoj parnici podnio tužbu za isplatu po okončanoj situaciji za radove po istom ugovoru neosnovano podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu radova na temelju prve privremene situacije. Odluku o trošku sud je donio uz primjenu odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga smatrajući da je presuda nezakonita s obzirom na činjenicu da je prvu privremenu situaciju potpisao, kako izvoditelj radova, tako i naručitelj, ovdje tuženik ali i nadzorni inženjer D. K.. Ističe da privremena situacija kao institut u građevinarstvu, ako je potpisana po sudionicima gradnje kao što je ovdje slučaj, predstavlja vjerodostojan dokument na temelju kojeg vjerovnik ima zakonsku osnovu pokrenuti postupak prisilne naplate. Smatra da osporavanje potraživanja po toj situaciji predstavlja zloporabu procesnih ovlaštenja, da se protiv zahtjeva za plaćanje po prvoj privremenoj ovjerenoj situaciji ne mogu isticati prigovori koji se odnose na kvalitetu radova jer se to ocjenjuje pri primopredaji radova, te da je sud propustio primijeniti ugovorene Posebne uzance o građenju slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer je sud odbio saslušati voditelja građenja, a osporava i odluku o troškovima postupka koji nisu pravilno odmjereni. Predlaže preinačiti presudu i tužbenom zahtjevu udovoljiti sa zatraženim troškovima postupka, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; u daljnjem tekstu: ZPP). Pri donošenju presude ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a djelomično i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je presudu djelomično valjalo preinačiti, a djelomično ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalitelj pravilno ukazuje na pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda, kada odluku o tužbenom zahtjevu donosi na temelju činjenice da je u drugoj parnici pokrenut postupak za plaćanje po okončanoj situaciji iz istog pravnog posla, pa da slijedom toga tužitelju ne pripada pravo na isplatu po prvoj privremenoj situaciji.

Iz spisa proizlazi da su parnične stranke sklopile ugovor broj 001/2008 o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova na izgradnji poslovno-proizvodne građevine na lokaciji Poslovna zona istok u Bjelovaru (list 17. – 19. spisa). Između stranaka nije sporno da su ugovorile obračun radova vršiti putem privremenih mjesečnih situacija i okončane situacije prema stvarno izvedenim količinama iz građevinske knjige ovjerenim od strane nadzornog inženjera. Također nije sporno, a proizlazi i iz čl. 11. međusobnog ugovora da su ugovorne strane sporazumne da na međusobne odnose iz ugovora primjenjuju odredbe Posebnih uzanci o građenju. Stranke su dakle postupile sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; u daljnjem tekstu: ZOO) te su ugovorile primjenu Posebnih uzanci o građenju, slijedom čega žalitelj s pravom ukazuje na odredbe navedenih uzanci i na pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev koji se temelji na ovjerenoj prvoj privremenoj situaciji.

Naime, odredbom čl. 58. – čl. 65. Posebnih uzanci o građenju reguliran je način isplate izvedenih radova na temelju privremenih i završene situacije. Tako je čl. 61. st. 1. Posebnih uzanci propisano da se privremena situacija ispostavlja na temelju izvedene količine ugovorenih radova i ugovorenih cijena, čl. 62. st. 1. je propisano da se privremene situacije ispostavljaju za razdoblje od mjesec dana, nadalje čl. 63. st. 1. je propisano da se na temelju privremene situacije isplata obavlja u roku od osam dana od dana primitka privremene situacije, a čl. 65. je propisano da ovjeravanje situacije po naručitelju nije uvjet za plaćanje na temelju situacije. Odredbom čl. 63. st. 1. Uzanci je propisano da se na temelju privremene situacije isplata obavlja u roku od osam dana od dana primitka privremene situacije, a ako naručitelj osporava privremenu situaciju u vezi s cijenom, količinom ili vrstom izvedenih radova dužan je obavijestiti izvođača u roku određenom za plaćanje privremene situacije, kako je to propisano odredbom čl. 64. st. 1. i 2. Uzanci. Dakle, na temelju navedenog proizlazi da je privremena situacija isprava na temelju koje je tuženik sukladno ugovoru i odredbama Posebnih uzanci o građenju kao naručitelj radova dužan platiti cijenu za radove koji su opisani po količini, vrsti i cijeni u privremenoj situaciji. Ta obveza pogotovo postoji kada je privremenu situaciju u navedenom smislu ovjerila osoba koju je tuženik kao naručitelj radova ovlastio obavljati stručni nadzor nad radovima, kako je to propisano odredbom čl. 99. st. 1. Uzanci.

Zbog navedenog je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kada je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev po spornoj prvoj privremenoj situaciji zbog činjenice da je između stranaka u tijeku parnica po okončanoj situaciji. To tim više jer je čl. 9. st. 2. međusobnog ugovora ugovoreno da se situacije sastavljaju isključivo kumulativno, time što se od kumulativne situacije odbijaju do tada ispostavljene situacije. Drugim riječima u okončanoj situaciji je izvoditelj od ukupno izvedenih radova koje obračunava okončanom situacijom trebao odbiti vrijednosti do tada ispostavljenih situacija, pa tako i prve privremene situacije radi isplate iznosa po kojoj situaciji se vodi ova parnica.

Međutim, za sada nije dovoljno utvrđeno činjenično stanje za ocjenu osnovanosti cjelokupno istaknutog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 351.398,47 kn kao neplaćenog dijela ovjerene prve privremene situacije. Naime, prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanjem nadzornog inženjera D. K. dipl. ing. arh., u svojstvu svjedoka, a radi utvrđenja odlučne činjenice jesu li izvedeni radovi koji su obračunati spornom prvom privremenom situacijom, a sve s obzirom na činjenicu da je situacija ovjerena upravo po svjedoku kao nadzornom inženjeru. Iz sadržaja zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 25. siječnja 2011., (list 76. – 77. spisa) o tome što je iskazivala kao svjedok D. K., za sada se ne može sa sigurnošću utvrditi odnosi li se ovjera nadzornog inženjera na prvoj privremenoj situaciji na izvedene radove u cijelosti, u iznosu od 521.587,58 kn, ili je u tom iznosu sadržan i iznos od 150.000,00 kn plus PDV koji se odnosi na određena avansna plaćanja za nepredviđene radove, kako je to iskazivao zastupnik po zakonu tuženika te svjedok u dopunskom saslušanju na ročištu.

Naime, svjedok D. K. je u svome iskazu na pitanje tužitelja izričito odgovorila da su radovi u ovjerenom iznosu izvedeni jer da inače ne bi potpisala privremenu situaciju, a da su radovi opisani i građevinskoj knjizi. Međutim, nakon tuženikova stranačkog iskaza te ponovnog saslušanja svjedoka D. K. u dopunskom iskazu svjedok je iskazao da se iznos od 150.000,00 kn odnosi na nepredviđene radove o kojima trebaju postići dogovor izvođač radova i investitor, pa proizlazi da se u navedenom iznosu od 521.587,58 kn moguće nalazi i stavka u iznosu od 150.000,00 kn plus PDV. Za sada ne proizlazi jasno iz iskaza navedenog svjedoka je li taj sporni iznos uključen u iznos kojeg je nadzorni inženjer ovjerio kao izvedeni rad ili se radi o nečem drugom, pa u tom smislu nije moguće ocjenom isprava i izvedenih dokaza odlučiti o tužbenom zahtjevu.

S obzirom na navedeno, pravilnom primjenom odredbi međusobnog ugovora, Posebnih uzanci o građenju te na temelju činjenice da je nesporno nadzorni inženjer ovjerio radove po prvoj privremenoj situaciji u navedenom iznosu, umanjenom za spornu stavku u iznosu od 150.000,00 kn plus PDV, proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava presudu valjalo djelomično preinačiti. Stoga je na temelju odredbi ugovora i primjenom odredbe čl. 620. st. 1. ZOO-a valjalo ocijeniti djelomično osnovanim tužbeni zahtjev koji se temelji na prvoj privremenoj situaciji za izvedene radove po međusobnom ugovoru. Od utuženog iznosa, koji već predstavlja razliku između iznosa na koji je situacija ovjerena, tj. iznosa od 521.587,58 kn i iznosa kojeg je tuženik nesporno platio, odnosno iznosa od 170.189,11 kn, valjalo je platni nalog održati na snazi za iznos od 168.398,47 kn, što predstavlja razliku između utuženog iznosa i za sada spornog iznosa od 183.000,00 kn (150.000,00 + PDV), u kojem dijelu je valjalo presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 370. t. 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci presude, a na temelju odredbe čl. 370. st. 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci rješenja.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u odnosu na preostali sporni iznos od 183.000,00 kn u odnosu na iznos ovjerene situacije ponovno saslušati svjedoka, nadzornog inženjera D. K., radi pravilnog utvrđenja odlučne činjenice odnosi li se ovjera nadzornog inženjera na stvarno izvedene radove upravo u iznosu od 521.587,58 kn, u kojem slučaju bi pravilnom primjenom ugovornih odredbi i Posebnih uzanci o građenju valjalo ocijeniti osnovanim tužbeni zahtjev i u tom spornom dijelu, ili se ovjera iznosa od 150.000,00 kn plus PDV odnosi na nešto drugo, što nije predviđeno Posebnim uzancama kao sadržaj privremene situacije. Naime, odredbom čl. 61. st. 2. Posebnih uzanci o građenju je propisano da se situacijama prikazuju radovi na način i prema specifikaciji koja je dana u tehničkoj dokumentaciji te da se privremenim situacijama obračunava vrijednost radova izvedenih u toku građenja za razdoblje od mjesec dana. Tu spornu činjenicu je potrebno rasvijetliti ponovnim saslušanjem navedenog svjedoka naročito s obzirom na to da u spisu nedostaje cjelokupna prva privremena situacija te nije moguće iz isprave ocijeniti iskaze, kako navedenog svjedoka, tako i zakonskog zastupnika tuženika o opasci na zadnjoj stranici prve privremene situacije u vezi sa spornim iznosom od 150.000,00 kn. Po potrebi sud će provesti i ostale dokaze koje stranke predlože, a sud nađe da su potrebni radi utvrđenja odlučnih činjenica na koje je ukazano ovom presudom i rješenjem, te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, a odlučit će i o ukupnim troškovima postupka.

U Zagrebu 24. listopada 2014.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, v.r.