Croatian Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings due to contradictory evidence regarding employment contract acceptance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against final judgments from the District and Municipal Courts in Zagreb. The lower courts had dismissed the claim for lost earnings based on the plaintiff's failure to prove he accepted a coaching job offer. The court found a material violation of civil procedure law because the lower courts' reasoning contradicted the plaintiff's own testimony admitting he had firmly accepted the offer. Consequently, the Supreme Court quashed the lower court decisions and remanded the case for retrial to resolve the factual inconsistency.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP: A material violation of civil procedure occurs when a judgment contains contradictions between its stated reasons and the actual content of the evidence and witness records, rendering the judgment unexaminable.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2961/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Š. iz Z., kojeg zastupa B. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. prosinca 1993. br. Gž- 5136/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. veljače 1992. br. Pn- 92/89, u sjednici održanoj dana 25. listopada 1994.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se prihvaća, te se ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-5136/93 od 7. prosinca 1993. i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-92/89 od 4. veljače 1992. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-5136/93 od 7. XII. 1993. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-92/89 od 4. II. 1992., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete - izmakle koristi - uzrokovane tjelesnom ozljedom zadobivenom u prometnoj nezgodi od 22. XII. 1983.
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je osnovana.
Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju opisno ukazuje revident.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP postoji, ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito, među ostalim, i ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
U ovoj parnici radi naknade štete - izgubljene zarade - nastale uslijed nemogućnosti tužitelja da u prvoj dekadi siječnja 1984. nastupi na posao trenera košarkaškog kluba K. S. iz S. (dalje: košarkaški klub), a iz razloga što je tjelesno ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 22.
XII. 1983., odlučna je činjenica, je li tužitelj prihvatio ponudu košarkaškog kluba da radi kao trener muške momčadi, te, slijedom toga, je li sklopljen ugovor kojim je tužitelj angažiran kao trener košarkaškog kluba.
U razlozima svoje presude sud prvog stupnja navodi, a te navode prihvaća i sud drugog stupnja, da tužitelj nije dokazao da bi na jasan, nedvosmislen način prihvatio ponudu košarkaškog kluba da radi kao trener.
Ovi navodi proturječni su sadržaju zapisnika o iskazu tužitelja saslušanog kao stranke od 23. III. 1988. (list 77 i 78), jer je tužitelj određeno iskazao da se "u potpunosti i decidirano dogovorio" s košarkaškim klubom o svom zaposlenju u svojstvu trenera i da je to bio "čvrsti, određeni principjelni dogovor sa svim svojim elementima ugovora". U citiranom iskazu tužitelja sadržana je, dakle, i tvrdnja (iskaz) daje tužitelj, kojemu je ponuda o zaposlenju u svojstvu trenera košarkaškog kluba stavljena, tu ponudu prihvatio, što znači da navodi presude o toj činjenici (da tužitelj ponudu nije prihvatio) proturječe sadržaju citiranog zapisnika o iskazu tužitelja.
Postojanje ove proturječnosti predstavlja nedostatak zbog kojeg se presude prvog i drugog stupnja ne mogu ispitati, tako da se ukazuje ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP. Zbog toga je, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, obje presude valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U ponovnom postupku sud će otkloniti navedenu povredu. Kako će njezino otklanjanje imati za posljedicu i činjenično utvrđenje da je sklopljen ugovor o zaposlenju tužitelja kao trenera košarkaškog kluba u Švedskoj, to će sud utvrditi i sve druge činjenice koje su važne za donošenje odluke, nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 25. listopada 1994.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.