Appeal dismissed; court found no perjury because victim's claim of false testimony was unsupported by evidence.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the victim's appeal against the first-instance decision rejecting the indictment for perjury. The victim alleged the accused gave a false statement in a prior case, but the court found her testimony in that earlier proceeding was corroborated by witnesses and medical records. Consequently, the court determined there was no evidence of conscious fabrication, upholding the dismissal of the perjury charge.
Legislator headnote
AI generatedČl. 303 st. 1 i 3 KZ; Čl. 201 st. 1 toč. 4 u vezi čl. 437 ZKP; Perjury requires conscious knowledge of falsity, which is absent when the accused's testimony is corroborated by other evidence and the accuser's claim of falsehood is unsubstantiated.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: 5-Kž-1007/12-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća, te Sonje Brešković Balent i Dušanke Zastavniković Duplančić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Višnje Pikec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. A. N. E. B. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 303 st. 1 i 3 KZ (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u daljnjem tekstu KZ), rješavajući povodom žalbe oštećenika kao tužitelja L. Č., izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: KO-3643/06 od 28. rujna 2009. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 02. listopada 2012. godine,
r i j e š i o j e
O d b i j a se žalba oštećenika kao tužitelja L. Č. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem na temelju čl. 437 u vezi čl. 201 st. 1 toč. 4 ZKP (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu ZKP) odbačen je optužni prijedlog oštećenika kao tužitelja L. Č. protiv okrivljene M. A. N. E. B. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 303 st. 1 i 3 KZ.
Protiv navedenog rješenja žali se oštećenik kao tužitelj L. Č. po punomoćnici N. Č., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca.
Žalba nije osnovana.
Iako žalitelj ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede Kaznenog zakona, niti jedan takav žalbeni razlog se ne obrazlaže već iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Stoga je prvostupanjsko rješenje ispitano u smislu čl. 398 st. 4 ZKP glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je utvrđeno da niti jedna takva povreda bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.
Činjenično stanje je također, suprotno stavu žalitelja u cijelosti i potpuno i pravilno utvrđeno.
Naime, oštećenik kao tužitelj stavlja na teret okrivljenici počinjenje kaznenog djela iz čl. 303 st. 1 i 3 KZ, držeći kako je okrivljenica u kaznenom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu broj: KO-1994/04 koji se vodio protiv okrivljenog L. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 215a KZ dala lažni iskaz a na tom iskazu je zasnovana sudska presuda, te su za oštećenika kao tužitelja nastupile teške posljedice u tom kaznenom postupku.
Kazneno djelo iz čl. 303 KZ čini onaj tko svjesno ustvrdi da postoji neka činjenica koja ne postoji ili da ne postoji neka činjenica koja ustvari postoji, pri čemu je lažnost iskaza obilježje tog kaznenog djela, te počinitelj mora biti svjestan lažnosti toga iskaza kojeg daje pred sudom.
Međutim, analizirajući iskaz okrivljene M. A. N. E. B. Č. kojeg je dala povodom provedenih istražnih radnji u ovom postupku zamolbenim putem u F. gdje poriče da bi dala lažni iskaz kao i njezinog iskaza u predmetu broj: KO-1994/04 od 08. studenog 2006. godine, vidljivo je da unatoč tvrdnji oštećenika kao tužitelja L. Č. da je njezin iskaz lažan, iz toga cjelokupnog postupka broj: KO-1994/04 kojeg je sud pregledao proizlazi da presuda nije zasnovana isključivo na iskazu ovdje okrivljenice. Svjedoci, saslušani u tom postupku i to L. M., J. S., M. J. su u cijelosti potkrijepili iskaz M. A. N. E. B. Č., glede postupanja u onom postupku okrivljenika prema njoj, pa kako i iz medicinske dokumentacije koja prileži u spisu broj: KO-1994/04 proizlazi da je u tom kaznenom postupku oštećenica a ovdje okrivljenica govorila istinu kada je i gore spomenutim svjedocima pričala o ponašanju L. Č. prema njoj, pa je prvostupanjski sud u tom postupku ne samo na temelju iskaza oštećenice a ovdje okrivljenice utvrdio da je okrivljenik L. Č. a ovdje oštećenik kao tužitelj počinio kazneno djelo iz čl. 215a KZ, pa se stoga nikako ne može reći da je oštećenica u onom postupku a ovdje okrivljenica svjesno neistinito iskazivala o događajima koji se nisu desili, obzirom da je njezin iskaz potvrđen i drugim dokazima.
Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je zaključio kako na strani okrivljenice nema svijesti o tome da bi iskazivala drugačije od onoga što je njoj poznato kao istinito, te za davanje lažnog iskaza koje joj ovdje oštećenik kao tužitelj stavlja na teret nema niti jednog dokaza, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je optužni akt oštećenika kao tužitelja L. Č. na temelju čl. 201 st. 1 toč. 4 u vezi čl. 437 ZKP odbacio.
Dokaze koje predlaže oštećenik kako tužitelj provoditi u kaznenom postupku utvrđivanja da li je okrivljenica dala lažni iskaz jesu potpuno irelevantni budući da je njezin iskaz u kaznenom postupku u kojem je okrivljeni L. Č. proglašen krivim potkrijepljeni i drugim dokazima, pa stoga ne postoji osnovana sumnja da je M. A. N. E. B. Č. u tom kaznenom postupku dala lažni iskaz kako bi se sud upustio u glavnu raspravu.
Nije stoga prvostupanjski sud cijenio samo iskaz okrivljenice i iskaz oštećenika, već i druge dokaze, kako to proizlazi iz prvostupanjskog rješenja.
Kako dakle žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, niti su nađene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 398 st. 3 ZKP riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 02. listopada 2012. godine
ZAPISNIČARKA:
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Višnja Pikec, v.r.
Mirjana Rigljan, v.r.