Criminal appeal dismissed; detention extended due to serious drug quantities and final indictment sufficiency.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the defendant's appeal against the first-instance decision to extend pre-trial detention. The court found that the final indictment for trafficking over 67kg of heroin and 490kg of marijuana created sufficiently serious circumstances under Article 102(1)(4) of the Criminal Procedure Act. Consequently, the final indictment itself provided the necessary degree of reasonable suspicion required by Article 107(1) to justify continued detention without further factual analysis.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku; čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku; When a final indictment charges a defendant with serious drug trafficking involving quantities significantly exceeding usual circumstances, the existence of reasonable suspicion for detention extension is established solely by the final indictment, rendering further factual analysis unnecessary at this procedural stage.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 89/06-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. T. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženog M. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. siječnja 2006. godine, broj Kv-13/06 (K- 35/04), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 03. veljače 2006. godine,
r i j e š i o j e:
Žalba optuženog M. T. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor protiv optuženog M. T. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona i dr.
Protiv tog rješenja žali se optuženi M. T. po branitelju, a iz sadržaja žalbe proizlazi prijedlog da se ukine pritvor protiv optuženika.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv optuženog M. T. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Naime, optuženik se pravomoćnom optužnicom u ovom postupku tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, a predmet kaznenog djela je bila opojna droga heroin u ukupnoj količini od 67.287,00 grama i marihuana u ukupnoj količini od 490 kilograma. Premda se radi o kaznenom djelu kojem su svojstvene veće količine opojne droge, navedena količina opojne droge značajno nadilazi uobičajene okolnosti pod kojima se čine
II Kž 89/06-3
ovakva kaznena djela, pa i ovaj sud zaključuje o naročito teškim okolnostima djela, čime je u cijelosti ostvaren pritvorski razlog propisan u čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Navodi žalbe osporavaju postojanje osnovane sumnje da su djela počinjena na način opisan u optužnici i analiziraju do sada utvrđeno činjenično stanje. Međutim, u ovoj fazi postupka, prilikom odlučivanja o daljnjoj mjeri pritvora, sama činjenica da se kazneni postupak vodi na temelju pravomoćne optužnice, za ovaj sud pruža dovoljan stupanj osnovane sumnje da je kazneno djelo i počinjeno od strane optuženika, a što je u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv optuženika pritvor uopće mogao produljiti. Da li je on doista i počinio inkriminirano kazneno djelo i njegov udio u kriminalnoj djelatnosti ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o pritvoru.
Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 03. veljače 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Damir Kos, v.r.