Rev-x-657/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 657/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća u pravnoj stvari prvotužitelja M. V.1 , drugotužiteljice M. V. i trećetužiteljice V. V., svi iz Z., zastupani po punomoćnici J. P., odvjetnici u Š., protiv tuženika R. J. M. - P., vlasnik građevinskog obrta, iz V., zastupanog po B. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu B., Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-1345/2008 od 15. lipnja 2009. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P- 2904/99 od 11. svibnja 2005. i dopunska presuda posl. br. P-2904/99 od 10. srpnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2013.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužiteljima se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti prvotužitelju iznos 382.384,14 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 11. svibnja 2005. do isplate (toč. 1.), dok je u odnosu na drugotužiteljicu i trećetužiteljicu odbijen tužbeni zahtjev (toč. 2.), u odnosu na sve tužitelje odbijen je tužbeni zahtjev radi naknade nematerijalne štete u iznosu 114.795,92 kn (toč. 3.) i tuženiku je naloženo nakaditi prvotužitelju parnične troškove u iznosu 306.414,10 kn, dok je dopunskom presudom odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva iz točke 1. i to dio potraživanja zateznih kamata, na iznos 114.526,97 od 14. listopada 1999. do 11. svibnja 2005. i na iznos 267.857,17 kn od 9. studenoga 1998. do 11. svibnja 2005.

Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama 1., 2. i 3. izreke (toč. 1.), i dopunska presuda (toč. 2.), te rješenje (toč.3.), a preinačena je odluka o parničnim troškovima tako što je tuženiku naloženo prvotužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu 61.998,85 kn (toč. 4.), te je odlučeno da troškovi žalbenog postupka tužitelja padaju njima na teret (toč. 5.).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju u kojem osporavaju revizijske razloge i predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 12/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11 i 25/13 ) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona.

Tuženik je naveo da presudu pobija zbog svih zakonom predviđenih razloga, dakle i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali kako nije naveo u reviziji razloge, a revizijski sud drugostupanjsku presudu ispituje samo u granicama određeno navedenih razloga, drugostupanjska presuda ispitana je po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP i nije nađeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Predmet spora je naknada štete koju naručitelj zbog nedostataka građevine u iznosu 382.384,14 kn potražuje od izvođača.

U postupku je utvrđeno:

- da su prvotužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvođač sklopili ugovor o izgradnji obiteljske stambene zgrade prema projektu u grubim građevinskim radovima po sistemu – ključ u ruke – 13. rujna 1998.,

- da je ugovorena cijena 70.000 DEM,

- da je ugovoreno da će radovi započeti 25. rujna 1998., a završiti oko 1. studenoga 1998.,-

- da je prvotužitelj isplatio tuženiku ugovoreni iznos 9. studenoga 1998. prilikom primopredaje,

- da je tuženik prilikom izgradnje objekta samoinicijativno odstupio od projektne dokumentacije,

- da je prvotužitelj za nedostatke na građevini saznao 1999., pa je na njih upozorio tuženika, koji je odbio otkloniti nedostatke,

- da je objekt neupotrebljiv za stanovanje jer ne zadovoljava kriterije stabilnosti i sigurnosti i ne može se sanirati,

- da prvotužitelj trpi štetu zbog potrebe rušenja postojećeg objekta i izgradnje novog objekta u iznosu 382.384,14 kn.

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog nedostataka građevine i naložili tuženiku isplatiti prvotužitelju iznos 382.384,14 kn.

U ovom stadiju postupka i dalje je sporno pripada li prvotužitelju naknada štete zbog nedostataka građevine, a sporna je i visina naknade.

S obzirom da se razlozi revizije svode na osporavanje utvrđenih činjenica, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija nije dopuštena ( čl. 385. ZPP), a u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispituje drugostupanjsku presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. Prema odredbi čl. 630. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08) ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovoreno roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu odnosno već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručilac se obvezuje da mu za to isplati određenu cijenu.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova stranke su sklopile ugovor o građenju po sistemu ključ u ruke za izgradnju obiteljske stambene zgrade.

Polazeći od razloga revizije, a u okolnostima konkretnog slučaja s obzirom da je tuženik samoinicijativno odstupio od projekta, a za svako odstupanje od projekta potrebna je suglasnost naručitelja u smislu odredbe čl. 633. st. 1. ZOO, a upravo zbog toga objekt ima takve nedostatke da je neupotrebljiv za stanovanje jer ne zadovoljava kriterije stabilnosti i sigurnosti, a ne može se sanirati, već ga je potrebno srušiti i sagraditi novi, a izvođač nije na poziv naručitelja otklonio nedostatke, pravilno su nižestupanjski sudovi na temelju odredbe čl. 618. ZOO dosudili prvotužitelju naknadu štete u iznosu 382.384,14 kn.

Tuženik paušalno osporava visinu štete, ali kako se i u tom dijelu radi o činjeničnim prigovorima, revizijski sud u odnosu na takve razloge nije ispitivao nižestupanjske presude.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Tužiteljima na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

U Zagrebu, 18. lipnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.