III Kr-455/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-455/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika R. S. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu os. J. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 27. ožujka 1997. godine, br. K-864/96., i presuda Županijskog suda u Rijeci od 21. kolovoza 1997. godine, br. Kž-183/97., u sjednici održanoj dana 8. kolovoza 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika J.T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 27. ožujka 1997. godine, br. K-864/96. i presuda Županijskog suda u Rijeci od 21. kolovoza 1997. godine, br. Kž-183/97. osuđen je J.T. zbog kaznenih djela krivotvorenja isprave iz čl. 206. st. 1. i 2. KZRH, prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH i nedopuštene trgovine iz čl. 109. st. 1. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci.

Protiv te presude osuđenik je po branitelju R.S., odvjetnici iz R., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na djela iz toč. 1. izreke ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2. preinači i osuđenika oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je odgovor na zahtjev, s prijedlogom da se podneseni zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

U odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. izreke pravomoćne presude osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 10. ZKP/93. iako iz obrazloženja zahtjeva nije vidljivo u čemu nalazi da bi presudom bila povrijeđena odredba čl. 368. ZKP/93.

Naprotiv, u zahtjevu se ističe da se pravomoćna presuda temelji isključivo na priznanju osuđenika S., da je provedeno grafološko vještačenje nepotpuno i proturiječno, te da nema dovoljno dokaza da bi osuđenik T. unovčio čekove na ime J.D., čime se u stvari ističu razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što su ujedno bili i žalbeni razlozi na presudu

suda prvog stupnja i o kojima je raspravljano u žalbenom postupku, pa se sada nastoji izazvati odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

Stoga se ne može prihvatiti niti navod da je sud drugog stupnja povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je bila od utjecaja na donošenje pravilne presude, budući je sud drugog stupnja sve žalbene prigovore razmotrio i dostatno na njih odgovorio, pozivajući se pri tome i na jasne, određene i prihvatljive razloge presude suda prvog stupnja.

U odnosu na kazneno djelo iz toč. 2. izreke pravomoćne presude podnositelj zahtjeva navodi da je povrijeđen krivični zakon na štetu osuđenika (čl. 414. toč. 1. u svezi čl. 355. toč. 1. ZKP/93), jer da u tijeku postupka nije utvrđeno da bi se radilo o robi u većoj količini ili veće vrijednosti.

Protivno izloženom shvaćanju na štetu osuđenika nije povrijeđen krivični zakon, jer je sud prvog stupnja utvrdio da se radi o robi koju je osuđenik nabavio, bez dozvole nadležnog tijela za bavljenjem trgovinom, u svrhu daljnje prodaje, a broj oduzetih predmeta ukazuje da se radi o većoj količini, neovisno o njezinoj vrijednosti. Ne radi se o dva uvjeta koja moraju biti isunjeni kumulativno da bi bilo ostvareno bitno obilježje kaznenog djela nedopuštene trgovine.

Stoga na štetu osuđenika nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 355. toč. 1. ZKP/93. na koju se podnositelj zahtjeva poziva.

Kako se pri odlučivanju o zahtjevu osuđenika nije pojavila ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, tako da se zbog toga ne bi moglo odlučiti o zahtjevu, trebalo je na temelju čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP/97. zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. kolovoza 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.