II Kž-688/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-688/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenih M. J., R. K. i A. B. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 02. listopada 2007. godine, broj Kv-I-930/07 (K-us-27/07), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 24. listopada 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe okrivljenih M. J., R. K. i A. B. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv desetorice okrivljenika zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05 i 71/06), produljen je po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06), a protiv okrivljenih R. K. i A. B. i po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku.

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. J. putem svog branitelja M. U., odvjetnika iz Z., te u žalbi predlaže preinačenje rješenja i ukidanje pritvora protiv okrivljenika. Žalbu je podnio i okrivljeni R. K. po braniteljima I. M. i N. R., odvjetnicima iz Z., osporavajući pravilnost rješenja samo u odnosu na pritvorske osnove iz toč. 3. i 4. st. 1. čl. 102. Zakona o kaznenom postupku, s prijedlogom da se pobijano ukine i „odbije prijedlog za produljenje pritvora na žalitelja temeljem čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku“. Okrivljeni A. B. također se žali, i to po svojoj braniteljici, Lj. P., odvjetnici iz Z., te predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se nad okrivljenikom ukine pritvor. Žalbe nisu osnovane.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv okrivljenih M. J., R. K. i A. B. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku, a protiv okrivljenih R. K. i A. B. i po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku.

Prvenstveno treba napomenuti da nije u pravu okrivljeni R. K. kada u žalbi tvrdi da je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku koja se ogleda u nedostatku obrazloženja u odnosu na pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku budući da je, suprotno žalbi, prvostupanjski sud na str. 4. odluke dao valjano obrazloženje te pritvorske osnove.

Nadalje, ovi okrivljenici se terete da su se zajedno s još sedmoricom okrivljenika udružili radi činjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona. Opravdanost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku se očituje u organiziranosti, kontinuitetu i sustavnosti u inkriminiranom djelovanju, na temelju čega se zaključuje o ustrajnosti okrivljenika u činjenju kaznenih djela, pa navedene okolnosti u svojoj povezanosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi žalitelji boravkom na slobodi nastavili s činjenjem sličnih kaznenih djela, zbog čega je pravilno protiv njih produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku. Takav zaključak je u odnosu na okrivljenog M. J. dodatno potkrijepljen i činjenicom da je isti boravio u Odgojnom zavodu T. zbog kaznenog djela razbojništva, a što ukazuje i na njegovu prijašnju neusklađenost s pozitivnim pravnim poretkom. U odnosu na ovu pritvorsku osnovu okrivljeni J. ističe da je netočna tvrdnja pobijanog rješenja o njegovoj nezaposlenosti budući da isti popravlja motore i time zarađuje oko 7.000,00 kuna mjesečno. Međutim ova okolnost, u korelaciji s okolnostima koje idu u prilog nužnosti pritvorske mjere, istu ne dovodi u pitanje.

Nadalje, pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku proizlazi iz ukupne količine opojne droge za čiju zlouporabu se žalitelji terete, a radi se o ukupno 9 kg opojne droge kokain, pa navedena količina i eventualne posljedice u vidu ugrožavanja zdravlja uživatelja, uz međunarodni element inkriminiranog djela, uvelike nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela, čime su u cijelosti ostvarene naročito teške okolnosti djela iz gore spomenute pritvorske osnove. Suprotno navodima žalbi svih žalitelja, nema zapreke da se ova ukupna količina opojne droge uzima kao okolnost relevantna za pritvor za svu trojicu okrivljenika, iako iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da svaki od žalitelja nije u jednako direktnom doticaju s tom ukupnom količinom. Naime, isti se terete za udruživanje iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, pa to već predstavlja dovoljnu povezanost s inkriminiranom drogom, a tijekom postupka će se utvrđivati konkretan doprinos svakog okrivljenika mogućem počinjenju kaznenog djela kao okolnost mjerodavna prilikom eventualnog izricanja kazne.

Utemeljenost pritvorske mjere iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. za okrivljene R. K. i A. B. proizlazi iz činjenice da nemaju nikakve veze s teritorijem Republike Hrvatske kao što su državljanstvo, prebivalište, zaposlenje ili obitelj, pa, s obzirom da im u ovom postupku prijeti izricanje zatvorske kazne, to može predstavljati motivaciju za bijeg. Žalitelji osporavaju i postojanje osnovane sumnje, što također nije utemeljeno s obzirom da je u ovoj fazi postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan relevantan stupanj osnovanosti sumnje, koji je opravdan podignutom optužnicom s podacima u spisu. Niti ostalim žalbenim navodima nije uspješno dovedena u pitanje pravilnost pobijane odluke.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. listopada 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.