I Kž-Us-51/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 51/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika, te Lidije Grubić Radaković i dr. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 347 st. 1 i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika - USKOK-a, opt. D. N. i opt. A. J. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2010 godine, br. K-US-19/09, u sjednici održanoj 11. rujna 2012 godine,

r i j e š i o j e :

I Povodom žalbi državnog odvjetnika-USKOK-a, opt. D. N. i opt. A. J., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Žalbe USKOK-a, opt. D. N. i opt. A. J. su bespredmetne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima opt. D. N. i opt. A. J. zbog kaznenog djela iz čl. 347 st. 1 KZ, te su na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu čl. 57 st. 2 i 4 b KZ osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci.

Na temelju čl. 77 KZ prema opt. D. N. i opt. A. J. primijenjena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja policijskog službenika u trajanju od tri godine s tim da izvršenje kazne zatvora neće biti uračunato u vrijeme trajanja ove mjere.

Na temelju čl. 82 KZ optuženicima se oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom i to svakom u iznosu od 200,00 kuna.

Na temelju čl. 354 t. 3 ZKP/97 opt. Ž. K. oslobođen je od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 348 st. 1 KZ.

I Kž-Us 51/10-4

Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik - USKOK, opt. D. N. putem branitelja T. A., odvjetnika iz Z. i opt. A. J. putem braniteljice D. O., odvjetnice iz Z..

USKOK se žali na osuđujući dio presude zbog odluke o kazni i povrede kaznenog zakona, a na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja osuđujući dio presude preinači u odluci o kazni na način da optuženike osudi na strožu kaznu, a oslobađajući dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. D. N. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da prvostupanjsku presudu preinači „sukladno žalbenim razlozima“.

Opt. A. J. se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prvostupanjsku presudu preinači na način da ga oslobodi od optužbe.

Opt. A. J. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika u odnosu na ovog optuženika.

U pisanom očitovanju, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš, koji sjednici drugostupanjskog vijeća nije pristupio unatoč uredno primljenoj obavijesti, pa je sjednica sukladno odredbi čl. 374 st. 4 ZKP/97 održana u njegovoj odsutnosti, predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalbe su bespredmetne.

Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP/97, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrdio je da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP/97, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a razlozi presude u odlučnim činjenicama nejasni su i u znatnoj mjeri proturječni.

Opt. D. N. i opt. A. J. proglašeni su krivima za kazneno djelo primanja mita iz čl. 347 st. 1 KZ, s tim da je činjenični opis djela za koje su ovi optuženici proglašeni krivima, identičan činjeničnom opisu djela pravno označenog kao davanje mita iz čl. 348 st. 1 KZ za koje je opt. Ž. K. na temelju čl. 354 t. 3 ZKP/97 oslobođen od optužbe. Na taj način, iz osuđujućeg dijela presude proizlazi da sud prvog stupnja smatra dokazanima, pored radnji izvršenja ovih optuženika zbog čega je opt. D. N. i opt. A. J. proglasio krivima, također i radnju izvršenja opt. Ž. K., kojeg je oslobodio od optužbe iz razloga što nije dokazano da bi počinio djelo za koje se optužuje. Tu je potrebno istaknuti da pravni opis kaznenog djela za koje su prva dvojica optuženika proglašeni krivima glasi “kao službene osobe zahtijevali i primili dar da ne obave službenu radnju koju bi morali obaviti“, dok pravni opis kaznenog djela za koje je opt. Ž. K. oslobođen od optužbe glasi “službenim osobama dao dar da u

I Kž-Us 51/10-4

granicama svog ovlaštenja ne obave službenu radnju koju bi morali obaviti“, iz čega bi proizlazilo da sud prvog stupnja smatra u jednom slučaju, da su dvojica optuženika primila od opt. Ž. K. dar, ali istovremeno smatra nedokazanim da im je on taj dar dao. Na taj način izreka presude je sasvim nerazumljiva i proturječna sama sebi, zbog čega je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP/97.

Nadalje, u obrazloženju osuđujućeg dijela presude navodi se kako “…nesporno proizlazi da su opt. N. i opt. J. kao službene osobe zahtijevale i primile dar da ne obave službenu radnju koju bi morali obaviti…“, dok se u razlozima oslobađajućeg dijela navodi „kako policijski službenik svojom rukom uzima novac, dakle formalno, on niti ne daje novac policijskom službeniku na ime mita“, da bi zatim uslijedio zaključak kako “bi bilo apsurdno da III okrivljenik prijavi djelatnike policije kojim je dobrovoljno dao novac da ne obave službenu radnju koju moraju obaviti, jer je svjestan da bi time i sebe prijavio kao počinitelja kaznenog djela“. Na taj način, sami za sebe, razlozi su u odlučnim činjenicama nejasni i međusobno proturječni, jer se u jednom djelu navodi kako opt. Ž. K. nije dao novac na ime mita, a zatim kako im je dobrovoljno dao novac. Konačno, iz razloga oslobađajućeg dijela presude proizlazilo bi, kako je sud prvog stupnja u potpunosti utvrdio činjenice na osnovi provedenih dokaza, no smatra da djelo za koje se opt. Ž. K. optužuje nije kazneno djelo, da bi uslijedio zaključak bez obrazloženja, kako nije dokazano da bi ovaj optuženik počinio djelo za koje se tereti. Prema tome, i u ovom dijelu razlozi presude su u znatnoj mjeri nejasni, međusobno proturječni i u proturječju s izrekom presude, pa je i time ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP/97.

Stoga je zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, valjalo prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalbe državnog odvjetnika, opt. D. N. i opt. A. J. su bespredmetne, jer su podnesene iz drugih razloga.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će, nakon što ponovno provede sve provedene dokaze, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje iz kojeg će izvesti valjane zaključke i otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 11. rujna 2012 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.