K-419/2024-18 · Općinski sud u Gospiću

Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-419/2024-18

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Igoru Njegovanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu protiv optuženog IV, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj K-DO-219/2016 od 14. veljače 2017., nakon javne rasprave održane 3. veljače 2025., 6. ožujka 2025. i 11. travnja 2025. u prisutnosti državne odvjetnice Tatjane Šimunić-Adamović, optuženog IV i njegovog branitelja Hrvoja Bićanića, odvjetnika u Ogulinu, te opunomoćenice oštećenika IVA, ..2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda; 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP),

optuženi IV, zvan " I", sin EV i TV, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen ..1956., državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mirovinom od oko 570,00 eura OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac dva punoljetna djeteta, s činom satnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata 1992. i drugim odlikovanjima, lošeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi u točno neutvrđenom vremenu do dana 10. kolovoza 2016. godine u Brinju, u cilju da bez naknade koristi vodu iz vodovodne mreže, kod svoje obiteljske kuće u [adresa] u betonskom šahtu za vodu priključio cijev na vodovodnu mrežu i tako trošio vodu, čime je trgovačko društvo "Vodovod" d.o.o. Brinje oštetio za točno neutvrđen iznos, ali svakako veći od 1.000,00 kuna,

II. dakle, da bi tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji, pa da je time počinio kazneno djelo protiv djelo protiv imovine - krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje: KZ/11).

III. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a, upućuje se oštećenik LIČKE VODE d.o.o. da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

IV. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podignulo je 14. veljače 2017. optužnicu broj K-DO-219/2016 od 14. veljače 2017. (list 1 – 2 spisa), kojom je optuženog IV optužilo za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – krađom, opisanog i kažnjivog po članku 228. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje: KZ/11). Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-18/2017-6 od 31. svibnja 2017. (list 93 – 94 spisa), a izmijenjena je na raspravi 11. travnja 2025., tako što su u predzadnjem redu ispuštene brojke i riječi "9.211,77 kuna", umjesto kojih su uvrštene riječi i brojke "u točno neutvrđenom iznosu, ali svakako većem od 1.000,00 kuna" (str. 275 spisa). Nepravomoćna prvostupanjska presuda broj K-135/2017 od 8. veljače 2024. ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kž-281/2024-4 od 28. studenoga 2024., kojim je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

2. Oštećena pravna osoba Vodovod d.o.o. Brinje, čiji je pravni sljednik pravna osoba Ličke vode d.o.o., postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 9.211,77 kuna (str. 228, list 12 spisa), a što sada, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450) iznosi 1.222,61 euro.

3. Optuženi IV očitovao se na raspravi da se ne smatra krivim po optužnici, te da osporava postavljeni imovinskopravni zahtjev (str. 228 spisa).

4. U dokaznom postupku, provedenom nakon što je rasprava nakon ukidanja prvostupanjske presude počela iznova, sud je pročitao, odnosno pregledao, sljedeće isprave: zapisnik o očevidu (list 9 – 10 spisa); imovinskopravni zahtjev oštećenika (list 12 spisa); zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika (list 33 – 39 spisa). očitovanje oštećenika Vodovod d.o.o. Brinje (list 51 spisa); fotodokumentaciju očevida (list 63 – 80 spisa); račune (list 83 – 86 spisa); zapisnik o ispitivanju na raspravi svjedokinje DV (str. 186 – 188 spisa, pročitan na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP-a); zapisnik o ispitivanju na raspravi svjedoka ZV (str. 188 – 189 spisa, pročitan na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP- a); zapisnik o ispitivanju na raspravi svjedoka ĐV (str. 189 – 190 spisa, pročitan na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP-a); zapisnik o ispitivanju na raspravi svjedoka LV (str. 191 spisa, pročitan na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP-a); očitovanje Ličke vode d.o.o., od 1. travnja 2025. (list 269 spisa); podatke u potrošnji vode u kućanstvu IV (list 270 – 271 spisa) Dopunski je ispitana svjedokinja DV (str. 254 – 255 spisa), a ispitane su i svjedokinje ĆV (str. 256 – 257 spisa) i CV (str. 273 – 274 spisa). Kao zadnji dokazi prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka pročitani su podaci prekršajne (str. 223 – 224 spisa) i kaznene (str. 225 – 226 spisa) za optuženika.

5. Nije nedvojbeno dokazano da je optuženi IV počinio kazneno djelo za koje je optužen.

6. U svom iskazu, kojeg je, u skladu s člankom 417.a stavkom 5. ZKP-a, dao na završetku dokaznog postupka (str. 275 spisa), optuženi IV rekao je da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao na raspravi 8. veljače 2025., ali da će isti iskaz nadopuniti, odgovarajući na pitanja svog branitelja i drugih sudionika postupka.

7. S obzirom na ovakav način obrane, sukladno članku 435. stavku 2. ZKP-a, pročitan je prijašnji iskaz optuženika, s rasprave od 8. veljače 2025. (str. 192 – 193 spisa), kada je isti optuženik naveo da je 1993. ili 1994., dok je on bio u ratu, izgrađen vodovod u Općini Brinje, koji je prošao 100 metara preko njegove zemlje. O tome je razgovarao s direktorom Vodovoda ČV, koji je rekao da će svima preko čije zemlje će prolaziti vodovod biti nadoknađena šteta, na način da će se izgraditi "slijepa šahta", najbliže prvoj građevini na zemljištu.

Ta je "lijepa šahta" trebala poslužiti kao priključak, kada se kasnije vlasnici odluče priključiti na mrežu. S te "slijepe šahte" mogli su se priključiti i drugi optuženikovi susjedi, nekoliko obližnjih kuća. Nakon Domovinskog rata optuženik je radio kao direktor u hotelu, supruga i on radili su oboje u tom ugostiteljskom objektu, kći mu je studirala u Zagrebu, a sin mu je išao u školu. 2010. obolio je od maligne bolesti, od agresivnog raka prostate. Primio je 24 kemoterapije, a kada je progresija bolesti zaustavljena, njegov brat, koji živi u [adresa], rekao je da ljudima u šterne bacaju životinjske leševe.

Rekao mu je da sigurno ima ljudi koji ga mrze, i da kad ga već nije ubio rak, da će ga ubiti zatrovana voda. Negdje u ljeto 2016. proveo je cijev od svoje kuće pa do one "slijepe šahte", ali nije završio priključak, jer nije vodoinstalater, ne zna to, niti ima alata. Nazvao je Vodovod Brinje, rekli su mu da ne mogu doći toga dana, već neki drugi dan, a on im je rekao da mu to ne odgovara, jer ide u bolnicu na liječenje. Vrativši se iz bolnice, vidio je policiju u svom dvorištu. Uplašio se da se nekome od njegovih nešto dogodilo. Rečeno mu je da ga je susjed prijavio za krađu vode.

U Domovinskom ratu optuženik je bio zapovjednik satnije. Pokojni SV i njegov brat bili su obojica mobilizirani u listopadu 1991. SV ga je zamolio da ga pusti, da se može brinuti o stoci, a optuženik je rekao da će pokušati nešto učiniti, ali da nije svemoćan. SV ipak je pušten i nije sudjelovao u Domovinskom ratu. SV mu se 2016. obratio u vezi Spomenice Domovinskog rata, a optuženik mu je odgovorio da on u ratu nije sudjelovao, i da, uostalom, Spomenicu ne dodjeljuje on, nego država, na osnovu svojih registara. SV mu je rekao da će ga zapamtiti, i tako ga je iz osvete prijavio policiji.

Njegova mržnja išla je čak dotle da je na svom prozoru držao esenc, s namjerom da mu ga baci u oči dok bude prolazio. To je optuženiku prenio čovjek koji je s PV sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Optuženik je policajcima, kada su došli, pokazao da se hidrofor pali kada se odvrne slavina, i oni su na temelju toga shvatili da voda dolazi iz šterne, a ne iz vodovodne mreže, ali su mu rekli da je prijavljen, i da moraju obaviti svoj posao. Odgovarajući tada na pitanja zamjenice svog branitelja, optuženik je rekao da je kao direktor Hotela Sokolac u Brinju radio od 1. lipnja 1995. do 2017., a njegovo radno vrijeme bilo je od 0 do 24.

S njim u kućanstvu živjele su samo majka i supruga, dok je kći studirala u Zagrebu, a sin je bio u školi u Senju, a nakon što je odslužio vojsku, odselio se. Sada vodu iz šterni koristi za tuširanje i za sanitarne potrebe, dok vodu za piće koristi iz vodovoda. Vodovod jako loše radi, česti su prekidi u opskrbi od po nekoliko dana, i najradije bi dopustio da se cijevi povade, jer od tog vodovoda nemaju velike koristi. Zadnjih nekoliko mjeseci je imao potrošnju vode od po nekoliko kubika. Nakon 1994. nije bilo nikakvih preinaka na onoj šahti.

7.1. Odgovarajući na raspravi 11. travnja 2025. na pitanja svog branitelja, optuženi IV je rekao da cijevi koje su vodile od njegove kuće do "slijepe šahte" nisu bile spojene na priključak. Prije no što je otišao na bolničko liječenje pozvao je majstora, da cijevi provede od kuće do "slijepe šahte", ali majstor nije spojio priključak. Cijev koja je vodila od kuće do "slijepe šahte" bila je debljine pola cola, dok je od glavnog voda do "slijepe šahte" bila debljine tri cola. Zvao je u Vodovod da to naprave, ali oni to nisu učinili. Kad se vratio iz bolnice, ondje je već bila policija. Majstor je cijevi od kuće do "slijepe šahte" proveo nekoliko dana prije no što je optuženik otišao na bolničko liječenje, a optuženik ga je pozvao kako bi osigurao da njegova majka ima vode, jer se proširila priča da netko truje šterne. Optuženik je, kao vlasnik kuće, bio dužan provesti cijevi od kuće do slijepe šahte, ali priključak su trebali napraviti radnici Vodovoda, a ovo što je on napravio bila je samo priprema da se izvede priključak na vodovodnu mrežu. Cijevi debljine tri cola koje su vodile od slijepe šahte do glavnog voda postavili su radnici Vodovoda.

8. Nije sporno da je optuženi IV samostalno poduzeo radnje, u betonskom šahtu u blizini svoje obiteljske kuće u [adresa], radi priključka svog kućanstva na vodovodnu mrežu. Sporno je je li navedeni priključak bio u potpunosti funkcionalan, te je li kućanstvo optuženog IV trošilo putem navedenog priključka vodu iz vodovodne mreže. Posljedično, sporna je i vrijednost navodno potrošene vode koja bi premašivala iznos od 1.000,00 kuna. Nije sporn niti da je optuženika zbog neovlaštene potrošnje vode prijavio susjed SV, koji je u međuvremenu umro, i koji tako nije od tužitelja niti predložen kao svjedok kojeg se trebalo ispitati na raspravi.

9. U zapisniku o očevidu od 10. kolovoza 2016, (list 9 – 10 spisa) navedeno je kako su policijski službenici izašli na mjesto događaja po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću za poduzimanje izvida broj K-DO-219/2016 od 2. kolovoza 2016. Očevid je započet 10. kolovoza 2016. u 11:00 sati, a očevidu je bila nazočna DV, direktorica trgovačkog društva Vodovod d.o.o., Brinje. Mjesto događaja nalazi se u mjestu [adresa], na adresi [adresa]. Radi se o gospodarstvu, koje čine obiteljska kuća s dvorištem i gospodarskim zgradama, i dvije betonske šterne za vodu.

Na livadi između ograde i obrađenog zemljišta nalazi se magistralni vodovod koji iz smjera mjesta Stajnice vodi kroz mjesto [adresa]. Na livadi iznad mjesta gdje je pronađen šaht s priključkom pronađena je u zemlju zabijena metalna cijev duljine oko 0,50 metara, koja je označavala mjesto gdje se nalazi šaht, označen u zapisniku kao "trag 1", izgrađen od betonskih blokova, i poklopljen metalnom pločicom prekrivenom zemljom. Unutar šahta nalazi se vodovodna cijev glavnog voda, a koja se kroz vodovodni šaht proteže iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka.

U središnjem dijelu šahta na glavnu vodovodnu PVC cijev promjera 160 mm nalazi se postavljena originalna metalna ogrlica s ventilom na kojoj se nalazi metalni izvod za cijev, a na navedeni izvod nalazi se priključena plastična vodovodna cijev promjera 6/4 i ista od glavne vodovodne cijevi i kroz šaht i dalje u zemlju vodi u pravcu obiteljske kuće IV. Navedena šahta, položene cijevi unutar iste kao i opći izgled pozicije šahta u odnosu na kuću IV fiksirano je fotografijom iz više pozicija, označeno brojem 1 u fotodokumentaciji očevida (list 64 spisa).

Kao "trag 2" u zapisniku o očevidu opisan je šaht od betonskih blokova, poklopljen metalnim okruglim pokrovom prekrivenim zemljom, u voćnjaku, odnosno dvorištu obiteljske kuće IV. Unutar ovog šahta s njegove jugozapadne strane kroz bočni zid iz smjera šahta označenog brojem 1. ulazi plastična vodovodna cijev promjera 6/4, na koju se nalazi postavljen kugličasti ventil s crvenom polugom za zatvaranje, koja je zatečena u otvorenom položaju. Nakon ventila nalazi se postavljen "T" komad vodovodne cijevi koji na gornjem izvodu ima spojenu hidrantsku spojnicu s kugličastim ventilom, čija crvena poluga je zatečena u zatvorenom položaju.

Nakon hidrantske spojnice na cijev vodovodne mreže nalazi se postavljen ispušni ventil, a nakon ventila nalazi se postavljena redukcija s prijelazom na vodovodnu cijev promjera ¾. Iza navedene redukcije nalazi se postavljen metalni "T" komad na čijem gornjem dijelu se nalazi postavljen kugličasti ventil s crvenom polugom ventila zatečenom u zatvorenom položaju, dok se na gornju stranu ventila nalazi postavljena pipa za vodu s kugličastim ventilom, čija je poluga također zatečena u zatvorenom položaju, a na krajnjem dijelu pipe nalazi se postavljena plastična spojnica za vodovodno crijevo.

Dalje na bočnom izlazu "T" komada ispod pipe nalazi se montirana crna plastična vodovodna cijev koja iz šahta kroz sjeveroistočni zid istoga vodi u pravcu obiteljske kuće IV. Navedena šahta, kao i vodovodne cijevi i priključci na istima fiksirani su fotografijom iz više pozicija, označeno brojem 5. Kao "trag 3" označena je betonska šterna za vodu uz jugoistočnu zgradu obiteljske kuće IV, a kao tragovi 3. do 6. vodovodne cijevi priključene na opisanu šternu. Fotodokumentacija očevida (list 63 – 80 spisa) prikazuje fotografirane tragove koji su opisani u zapisniku o očevidu.

10. Imovinskopravni zahtjev (list 12 spisa) postavljen je na iznos od 9.211,77 kuna, uz napomenu kako su za ovaj obračun uzete minimalne količine po članu domaćinstva propisane prema Zakonu o vodama, i to 3 m3 po jednoj osobi mjesečno, a cijene su primjenjivane prema važećim cijenama za određena razdoblja, od 2006. do 2016.

11. U očitovanju oštećenika Vodovod d.o.o. Brinje od 19. siječnja 2017. (list 51 spisa) navedeno je kako je IV podnio zahtjev za priključak na vodovodnu mrežu 13. rujna 2016., nakon očevida kojeg su proveli policijski službenici. Dotad imenovani nije bio evidentiran kao potrošač vode kod Vodovod d.o.o. Brinje, niti je oštećenik imao saznanja da se na ovom posjedu troši voda. Javna vodovodna mreža za [adresa] je izgrađena 1993. Potrošnja vode je procijenjena na temelju propisanih minimalnih količina potrošnje vode po jednoj osobi za jedan mjesec, a što iznosi 3 m3, a u domaćinstvu žive tri osobe. Izjavu i dojavu oštećeniku podnio je svjedok SV, [adresa], koji je također bio djelomično prisutan očevidu, te koji je identificiran od strane policijskih službenika, na temelju osobne iskaznice.

12. Svjedokinja DV iskazala je (str. 287 – 288 spisa) kako joj je poznato da je pozvana svjedočiti o tome kako je optuženi IV trošio vodu bez vodomjera, a o čemu je Vodovod d.o.o. Brinje obavijestio njegov susjed, SV, koji je više puta dolazio po tom pitanju. Koliko joj je poznato, SV više nije živ. Policija je pozvala poduzeće, obavljen je očevid kojem je prisustvovao i SV, ona, i još dva ili tri radnika Vodovoda. SV je pokazao gdje se nalazi vodovodni priključak, i svima prisutnima govorio koliko je to trošenje trajalo. Na pitanje zamjenice državne odvjetnice je li nakon toga za domaćinstvo IV ugrađen vodomjer, svjedokinja je odgovorila da jest.

Na pitanje zamjenice državne odvjetnice kada je izgrađen magistralni vodovod u Općini Brinje, svjedokinja je odgovorila da je to bilo 1993., ili 1994. ili 1995. Prije izgradnje magistralnog vodovoda, kućanstva su se vodom opskrbljivala iz cisterni za kišnicu. SV je nekoliko mjeseci prije očevida došao prijaviti IV. Na očevid su prvo došli policajci, koji su pozvali nju, a ona radnike koji su otkopali priključak. Ondje su svakako bili IV i njegova supruga, koji su bili prisutni otkopavanju priključka. IV je iste godine prijavio priključak na vodu.

Visina štete, odnosno imovinskopravnog zahtjeva, predstavlja procjenu potrošnje za slično domaćinstvo, pri čemu je uzeto da na jednog člana domaćinstva otpada tri metra kubna mjesečno, što su parametri propisani Zakonom o vodama. Na pitanje zamjenice optuženikovog branitelja kako komentira da je na računu od 14. rujna 2016., koji je uložen u spis predmeta, navedeno da je potrošnja u domaćinstvu Mirka Sertića 0 metara kubnih, svjedokinja je odgovorila da je logično da ako je netko napravio neprijavljeni priključak na vodovod, da je to učinio s namjerom da troši vodu.

Na pitanje zamjenice optuženikovog branitelja jesu li postojala, odnosno, postoje li, i ona kućanstva koja osim priključka na vodovod imaju cisterne za kišnicu, svjedokinja je odgovorila da zasigurno postoje. Ali oštećenik ne može ulaziti u nagađanja koliko tko troši vode iz cisterne, a koliko iz vodoopskrbne mreže. Kaznenu prijavu podnijeli su mjesec ili više dana od prvog dolaska IV. Procjene ukupnih gubitaka na mreži se radi, ali takve procjene ne mogu ništa reći o neovlaštenoj potrošnji vode od strane jednog kućanstva, koja je svakako neznatna u odnosu na ukupne gubitke.

Da se radi o desetogodišnjem trošenju vode, utvrdili su na temelju kazivanja SV.

12.1. Dopunski ispitana na raspravi 6. ožujka 2025. (str. 255 – 256 spisa), svjedokinja DV u bitnom je navela kako ne zna tko je točno s PV razgovarao kada je ovaj došao prijaviti nelegalnu potrošnju vode, ali da su taj razgovor obavile ili CV, ili KV. Kaznenu prijavu policiji podnijela je upravo svjedokinja DV, kao tadašnja direktorica Vodovoda d.o.o. Brinje, na temelju procjene da je prijava ozbiljna, jer je SV inzistirao da on zna gdje se nalazi nelegalan priključak. Desetogodišnje razdoblje potrošnje uzeto jer je SV tako rekao, dok se minimalna potrošnja od tri metra kubna temelji na Zakonu o vodama. Za kućanstvo IV potrošnja je obračunata u desetogodišnjem razdoblju, za tri člana kućanstva, prema važećim cijenama za određena razdoblja. SV pokazao je na očevidu gdje se nalazi nelegalan priključak, dok je nedugo nakon očevida u prostorije Vodovod d.o.o. Brinje pristupio IV, radi legalizacije svog priključka.

13. Svjedok ZV u bitnom je iskazao (str. 188 – 189 spisa) kako je u bliskim prijateljskim odnosima s optuženikovim sinom, i da mu je poznato da optuženikova obitelj sve vrijeme za vodoopskrbu koristi šterne i hidrofor, i uopće ne zna da bi imali priključak na vodovod. U bitnom isto je iskazao i svjedok ĐV (str.189 – 189 spisa), koji je naveo i kako je Industrogradnja d.d. na optuženikovom zemljištu izgradila šahtu s ventilom, na ime odštete za radove na njegovom zemljištu, kako se optuženik liječio u Ogulinu i u Zagrebu, i kako mu je pričao da je više puta bezuspješno pokušavao zatražiti priključak za vodovod. Svjedok LV također je iskazivao (str. 191 spisa) o šternama kao isključivom načinu opskrbe u optuženikovom domaćinstvu.

14. Svjedokinja ĆV u svom je iskazu u bitnom navela (str. 257 spisa) da ju je pok. SV tražio da ga odveze u Brinje da, kako bi prijavio svog susjeda IV da ovaj krade vodu, kako bi mu se osvetio. Ona je to odbila, a pok. SV joj je poslije rekao da je to učinio, da se osvetio. Pok. SV tražio je od nje nekoliko puta da ga vozi u Brinje, prvi put nekoliko puta prije no što ju je obavijestio da je napravio svoje i da se osvetio.

15. Svjedokinja CV u svom je iskazu u bitnom navela (str. 273 – 274 spisa) da je pok. SV jednom došao u Vodovod d.o.o. Brinje, i s ulaznih vrata prijavio kako IV krade vodu. Ne sjeća se je li naveo neke detalje u vezi tog slučaja, kao niti je li DV bila prisutna kada je IV došao. O onome što je IV rekao, obavijestila je direktoricu, a ona je istog dana, ili nekog od sljedećih dana, o tome obavijestila policiju. Nedugo potom, IV je evidentiran kao korisnik vodovodne mreže.

16. Računi za potrošnju vode u kućanstvu IV (list 83 – 86 spisa) pokazuju potrošnju vode kako slijedi: za razdoblje 1. lipnja 2016. do 30. rujna 2016. – 67,80 kuna; za razdoblje 10. rujna 2016. do 10. studenoga 2016. – 45,20 kuna; za studeni i prosinac 2016. – 45,20 kuna. Na svim navedenim računima vidljivo je naznačeno da potrošnje vode u navedenim mjesecima zapravo nema, da je riječ o paušalnim iznosima koji predstavljaju naknadu za korištenje sustava.

17. Podaci koje je dostavila oštećena pravna osoba Ličke vode d.o.o., pravni sljednik pravme osobe Vodovod d.o.o. Brinje (list 269 – 270 spisa) pokazuju da je u kućanstvu optuženog IV potrošeno vode, po godinama, u vrijednostima kako slijedi: 2017. – 1039,01 eura; 2018. – 895,05 eura; 2019. – 2.775,79 eura; 2020. – 2-258,21 eura; 2021. – 2.264,17 eura; 2022. – 3.009,53 eura; 2024. – 2.729,31 eura.

18. Optuženi IV nije u svom iskazu priznao da je samostalno izgradio javni priključak na javnu vodovodnu mrežu, već da je samo proveo cijev od svoje kuće do "slijepe šahte", a da su priključak trebali izvršiti radnici Vodovod d.o.o. Brinje, od kojih je to zatražio, ali što se nije dogodilo, jer je on otišao na bolničko liječenju. Ono što je on učinio, predstavljalo je samo pripremne radnje, koje je upravo on, kao vlasnik kuće, bio dužan poduzeti. Ovakvu obranu optuženika nije moguće isključiti, jer iz zapisnika o očevidu s fotodokumentacijom očevida, koje sud prihvaća, jer su načinjeni od stručnih i nepristranih osoba, nedvojbeno proizlazi da je kućanstvo i domaćinstvo optuženog IV bilo opremljeno dvjema betonskim šternama u kojima se prikupljala kišnica, priključenim na sustav vodovodnih cijevi u kući.

Iz zapisnika o očevidu i fotodokumentacije također proizlazi da je u šahtu ispred kuće bila postavljena plastična vodovodna cijev koja vodi u pravcu obiteljske kuće optuženog IV; međutim, iz zapisnika o očevidu, niti iz fotografija očevida, nije jasno je li navedeni priključak bio u potpunosti funkcionalan, odnosno, je li optuženi IV, pored vode koju bi dobivao iz šterni, trošio vodu iz vodovodne mreže. Optuženi IV je to zanijekao, kako na raspravi, tako i tijekom dokazne radnje prvog ispitivanja, kada je naveo da je policajcima pokazao kako se, odvrtanjem pipe, uključuje hidrofor, a što bi imalo značiti da se voda crpi iz betonske šterne, a ne iz vodovodne mreže. To bi značilo da, bez obzira što je IV samostalno poduzeo radnje koje su prethodile priključku njegovog kućanstva na vodovodnu mrežu, takav priključak nije bio u funkciji.

Takav se navod, uslijed postojanja betonskih šterni, i izostanka podatka u zapisniku o očevidu o funkcionalnosti priključka, ne može isključiti. Upravo postojanje betonskih šterni (cisterni), ukazuje na mogućnost da se kućanstvo IV opskrbljivalo vodom iz tih šterni, a ne iz vodovodne mreže, odnosno, da priključak na javnu vodovodnu mrežu nije bio u funkciji. Nije sporno da je optuženi IV, nedugo nakon policijskog očevida, pristupio u Vodovod d.o.o. Brinje, i prijavio svoj priključak (pri čemu je ostalo nerazjašnjeno jesu li radnici Vodovod d.o.o.

Brinje naknadno došli i u "slijepom šahtu" dovršili priključak). Ono što upada u oči jest i što su nakon legalizacije priključka, na računima za vodu za kućanstvo optuženika, od rujna 2016. do konca te godine, bili izraženi u iznosima od po 45,20 kuna (za razdoblje od 10. rujna 2016. do 10. studenoga 2016., i za studeni i prosinac 2016.), pri čemu je na svim računima navedeno da potrošnje vode u navedenim mjesecima, nakon legalizacije priključka, zapravo nije bilo, već se radilo o paušalnim iznosima koji su predstavljali naknadu za korištenje sustava.

Imajući u vidu postojanje sustava šterni (cisterni), koji je u prethodnom višegodišnjem razdoblju opskrbljivao optuženikovo kućanstvo tekućom vodom – kišnicom, postavlja se pitanje je li i nakon legalizacije priključka, a imajući u vidu sadržaj računa, optuženik uopće koristio vodu iz javne vodovodne mreže. Točno je da je potrošnja vode u narednim godinama povećana (kako to proizlazi iz podataka Ličke vode d.o.o., izloženih u točki 17. ovog obrazloženja), ali ovdje je riječ o razdoblju od nekoliko mjeseci nakon očevida od 10. kolovoza 2016., kada je utvrđeno postojanje priključka (nejasno da li u potpunosti funkcionalnog) u "slijepoj šahti" u blizini optuženikove kuće. Na svim navedenim računima vidljivo je naznačeno da potrošnje vode u navedenim mjesecima zapravo nema, da je riječ o paušalnim iznosima koji zapravo predstavljaju naknadu za korištenje sustava.

U svakom slučaju, ostala je nedokazana vrijednost vode koju bi optuženi IV neovlašteno trošio, u navodno višegodišnjem razdoblju koje bi prethodilo tom 10. kolovozu 2016. Svjedokinja DV iskazala je da se o desetogodišnjem razdoblju doznalo na temelju kazivanja prijavitelja, pok. SV, koji je prijavu podnio radnici Vodovod d.o.o. Brinje. Svjedokinja CV sjetila se da je pok. SV pristupio u prostorije Vodovod d.o.o. Brinje i prijavio, s ulaznih vrata, kako optuženi SV krade vodu, ali se nije sjećala da bi naveo ikakve detalje o tome, pa tako niti da bi spominjao razdoblje u kojem se to neovlašteno trošenje događalo.

Kako je SV umro, nije ga bilo moguće ispitati o tome, i navodi o razdoblju u kojem je SV trošio vodu ostali su nedokazani. Tako je ostala nedokazana i činjenica o vrijednosti vode "u točno neutvrđenom iznosu, ali svakako većem od 1.000,00 kuna": Vrijednost ukradene stvari je bitno obilježje kaznenog djela. Ovlašteni tužitelj je, nakon što svjedokinja CV, kojoj je pok. SV podnio prijavu o neovlaštenoj potrošnji vode u kućanstvu IV, navela da se ne sjeća je li pok. SV spominjao ikakve detalje vezano uz neovlaštenu potrošnju (pa tako niti razdoblje u kojem bi trajala neovlaštena potrošnja), izmijenio optužnicu, zamijenivši prvotni iznos vrijednosti nepotrošene vode (9.211,77 kuna), s formulacijom da se radi o iznosu koji točno nije utvrđen, ali koji bi svakako premašivao tadašnjih 1.000,00 kuna.

Međutim, temelja za zaključivanje da bi se radilo o tolikom iznosu nema, imajući u vidu postojanje sustava šterni u optuženikovom kućanstvu (koji je omogućavao trošenje vode mimo javne vodovodne mreže), ali i račune za razdoblje od rujna do prosinca 2016., na kojima nije prikazano da je potrošnje vode nakon legalizacije priključka uopće bilo; konačno, i neutvrđenost činjenice kada bi točno navedeni priključak, ukoliko uopće jest bio dovršen i funkcionalan, bio doveden u stanje funkcionalnosti. Zato, čak i kada bi se uzelo da je optuženi IV zaista neovlašteno trošio vodu iz vodovodne mreže

– a što nije moguće, čak i kada se zanemare iskazi svjedoka ZV, ĐV i LV, svih redom optuženikovih susjeda s kojima je u prijateljskim odnosima, i koji su tako prirodno zainteresirani za ishod postupka – jer to ne proizlazi iz zapisnika o očevidu, kojim nije konstatirana funkcionalnost, tj. dovršenost priključka – ostala je nedokazana vrijednost ukradene stvari (navodno utrošene vode), kao bitnog obilježja kaznenog djela. Naime, ukoliko bi se radilo o vrijednosti vode koja ne bi premašivala 1.000,00 kuna, tada bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 228. stavka 2. KZ/11, koje se progoni po privatnoj tužbi i za koje bi, uostalom, sukladno članku 81. stavku 1. alineji 6. KZ/11, nastupila zastara kaznenog progona. Imajući u vidu sve navedeno, sud nije imao drugog izbora nego optuženog IV osloboditi optužbe.

19. Oštećena pravna osoba Ličke vode d.o.o. (pravni sljednik pravne osobe Vodovod d.o.o. Brinje) upućena je, na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a, da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, jer je optuženi IV oslobođen optužbe.

20. S obzirom da je optuženi IV presudom oslobođen optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Gospiću 15. travnja 2025.

Sudac

Igor Njegovanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, na broj KO-DO-313/2020

2. Optuženi IV, [adresa]

3. Branitelj optuženika Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 8

4. Oštećenik Ličke vode d.o.o., Gospić, Bužimska ulica 10