I Kž-695/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-695/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. V., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. travnja 1999. godine, broj K- 259/97, u sjednici održanoj dana 18. srpnja 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Laze Pajića,

p r e s u d i o j e:

Žalbe državnog odvjetnika i opt. J.V. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim J.V. što je počinio kazneno djelo ubojstva na mah u pokušaju iz čl. 35. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, pa ga je za ovo kazneno djelo primjenom odredbi čl. 38. toč. 2., te čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Temeljem čl. 60. st. 1. OKZRH opt. J.V. izrečena je i sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara, koja će se provoditi u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a temeljem čl. 64. st. 1. OKZRH izrečena je i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to mesarskog noža veličine 27 cm, dužine oštrice 15 cm, za koji je odlučeno da će se po pravomoćnosti presude uništiti.

U odnosu na troškove kaznenog postupka odlučeno je, temeljem čl. 90. st. 4. ZKP da se okrivljenik oslobađa obaveze da naknadi sudu troškove krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1-6. ZKP, kao i dužnosti naknade troškova postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik, žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno tome i zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženi proglasi krivim za kazneno djelo iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, te slijedom toga da ga se osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju.

Žalbu je podnio i opt. J.V., po svome branitelju, odvjetniku J.N., žaleći se zbog odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se pri odmjeravanju kazne primjeni odredba čl. 48. OKZRH.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. i 2. ZKP/97, spis je dostavljen na dužno razgledanje.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

Nije u pravu državni odvjetnik kada nalazi da je sud zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 35. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, a ne kako je bio optužen zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH.

Prvenstveno, valja imati u vidu da je sud za utvrđivanje činjenica o slijedu događanja, u odnosu na učestalost sukoba među braćom, te vremenske razmake pri izvršenju samog kaznenog djela, imao samo obranu optuženika i iskaz svjedokinje V.R., bivše supruge optuženika. Naime, svi ostali svjedoci koji bi o ovim okolnostima mogli imati saznanja i iskazivati, pa i sam oštećenik, prihvatili su zakonsku blagodat i nisu iznosili svoje svjedočke iskaze. Pri takvim okolnostima sud je analizirao obranu optuženika i doveo ju u korelaciju sa nalazom i mišljenjem vještaka-psihijatra dr. Z.P., koji nalaz je također analiziran, kako sam za sebe, tako i u svezi s ostalim dokazima. Ocjenu ovih dokaza, kako ju je naveo prvostupanjski sud, u cijelosti prihvaća i ovaj sud i nalazi da je u segmentu utvrđenja postupanje optuženika u stanju jake afektivne tenzije prvostupanjski sud ispravno označio njegovo ponašanje kao kazneno djelo ubojstva na mah u pokušaju.

Prvostupanjski sud je naime, vrednovao raniji odnos optuženika i ošećenika, kao i okolnost njihovih ranijih sukoba i upravo u svezi s tim utvrđenjem analizirao nalaz i mišljenje vještaka-psihijatra, da je u konkretnoj situaciji napad i vrijeđanje od strane oštećenika «pokrenulo asocijativni lanac i dovelo do pražnjenja kumuliranih negativnih afekata» kod optuženika, te je upravo ova provokacija oštećenika, za koju nije bilo krivnje optuženika, predstavljala «kap koja je prelila čašu» i dovela kod optuženika do afekta iznimnog po intenzitetu. Također, valja istaći da iz obrane optuženika, koja jedina pruža podatak o slijedu događanja nakon napada i vrijeđanja konkretne prilike od strane oštećenika, proizlazi da je događanje u nastavku bilo u kontinuitetu, pa nije u pravu tužitelj kada ističe da je postojao vremenski diskontinuitet između napada i vrijeđanja optuženika i njegove reakcije, kada je njegov brat, oštećenik, izašao iz kuhinje gdje se zbivao prethodni događaj. Posebno valja istaći da nije u pravi državni odvjetnik kada problematizira označavanje ponašanja optuženika kao počinjenje kaznenog djela ubojstva na mah u pokušaju, time što utvrđuje da je napad i provokacija od strane oštećenika prestala u trenutku kada je on napustio kuhinju, pa da zato i ne može postojati obilježje kaznenog djela ubojstva na mah. Naime, za postojanje ovog kaznenog djela nije potrebna apsolutna vremenska izjednačenost napada i provokacije oštećenika i postupaka optuženika. Njegovo ponašanje nije rezultat njegovog htjenja da spriječi istodobni i protupravni napad, što je potrebno za primjenu instituta nužne obrane, već je isto ponašanje rezultat stanja njegove svijesti koja je razdražena prethodnim ponašanjem oštećenika do te mjere da optuženi reagira na postupke oštećenika spontano i na mah doveden u takvo stanje bez svoje krivnje i to ranijim napadom ili vrijeđanjem od strane samog oštećenika, a što je sve prvostupanjski sud ispravno utvrdio.

Da je navod obrane točan o slijedu događanja i vremenskoj bliskosti provokacije oštećenika i postupanja optuženika, prvostupanjski sud je analizirao obzirom na mjesto gdje su pronađeni tragovi krvi, utvrdivši kao mjesto napada upravo prostor pred kuhinjskim vratima. Dakle, valjan je i logičan zaključak prvostupanjskog suda da na ovom mjestu oštećenik se mogao naći u trenutku kada mu optuženik zadaje povrede nožem, kako je to utvrđeno presudom, upravo u kontinuitetu događanja i njegovog kretanja, nakon što se u toj kuhinji sukobio sa svojim bratom, optuženim, i zatim izašao van, pred vrata kuhinje, a brat, optuženi, odmah krenuo za njim, kada je izvršio samo kazneno djelo.

Kako je sud ispravno utvrdio činjenično stanje i ispravno ga označio kao kazneno djelo iz čl. 35. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, ispravno je i potpuno utvrdio i brojne olakotne okolnosti na strani optuženika, odlučne za odmjeravanje kazne. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da je optuženom trebalo izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

Jednako tako, nije u pravu niti sam optuženik, kada navodi da su, obzirom na odsustvo posebnih otegotnih okolnosti, postojali uvjeti za izricanje uvjetne osude. Naime, prvostupanjski sud je uzevši u obzir sve olakotne okolnosti, te imajući u vidu težinu samih posljedica ovog kaznenog djela, tj. težinu kaznenog djela, kao i stupanj opasnosti takovih djela, kao i samog počinitelja, ispravno optuženika proglasivši ga krivim osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, primijenivši pri tome i odredbe o ublažavanju kazne ispod zakonskog minimuma.

Također, ispitujući pobijanu presudu i u odnosu na ostale kaznenopravne sankcije, ovaj sud nalazi da su ispravno optuženiku izrečene sigurnosne mjere iz čl. 60. st. 1. i 2. OKZRH i čl. 64. OKZRH, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih opt. J.V. i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe odbiti i na temelju čl. 387. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. srpnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v. r.

Katica Jelić, v. r.