Gžo-492/2011-6 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gžo-492/11

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Senije Ledić, kao suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A. B., sina F. iz T., ..., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., protiv tuženika Grada T., zastupanog po gradonačelniku D. R., a ovaj po punomoćnici M. M., odvjetnici u T., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Trogiru broj P-834/09 od 7. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2012.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-834/09 od 7. travnja 2011.

Obrazloženje

Pobijanom je prvostupanjskom presudom obvezan Grad T. isplatiti tužitelju iznos od 193.130,42 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 990,42 EUR od 5. prosinca 2008., te na iznose od po 48.035,00 EUR od 5. siječnja 2009., 5. veljače 2009., 5. ožujka 2009. i 5. travnja 2009., pa sve do isplate (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 124.549,90 kuna (točka II. izreke).

Protiv ove presude žalbu podnosi tuženik pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika ocjenjujući istu neosnovanom i predloživši je odbiti.

Žalba je neosnovana.

Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 193.130,42 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom kamatom po osnovi nepodmirene obveze plaćanja kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji nekretnine.

Bez osnove tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da su u postupku počinjene ni druge bitne povrede na koje kao žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da su oni dana 14. veljače 2008. zaključili Ugovor o kupoprodaji u kojem je tužitelj bio prodavatelj, a tuženik kupac nekretnina označenih kao čest. zem. 3243/1, 3243/2 i 3243/3, sve k.o. T. za cijenu od 45,00 EUR po m². Također nije sporno da je Grad T. ishodio uknjižbu prava vlasništva na spomenutim nekretninama uz brisanje tužitelja, i to temeljem rješenja prvostupanjskog suda broj Z-962/08 od 3. srpnja 2008.

Pored ovih nespornih činjenica, u postupku je utvrđeno da je između stranaka 27. listopada 2008. sklopljen Dodatak Ugovora o kupoprodaji prema kojem je utvrđena ukupna kupoprodajna cijena kupljenih nekretnina u iznosu od 434.970,00 EUR, s time da je utvrđeno da je tuženik tada već platio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 146.762,00 EUR te da je dužan platiti još preostalih 288.210,00 EUR koje iznosi se tuženik kao kupac obvezao isplatiti u šest jednakih obroka od po 48.035,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, time da je prvi obrok dužan isplatiti u roku od 15 dana od dana potpisivanja Dodatka Ugovoru o kupoprodaju, drugi obrok do 5. prosinca 2008., treći do 5. siječnja 2009., četvrti do 5. veljače 2009., peti do 5. ožujka 2009. te šesti do 5. travnja 2009.

Nadalje je utvrđeno da tuženik nakon potpisivanja citiranog Dodatka Ugovoru o kupoprodaji isplatio cijeli prvi obrok te dio drugog obroka odnosno ukupno 95.079,58 EUR. Nakon toga tuženik nije isplatio preostale obroke kupoprodajne cijene, a saslušanjem svjedoka V. R., bivšeg gradonačelnika tuženika, utvrđeno je da je tuženik ispunjavao obroke kupoprodajne cijene prema dinamici reguliranoj Dodatkom Ugovoru o kupoprodaji koji je on i potpisao, ali preostali dio svoje obveze isplate kupoprodajne cijene nije isplatio zbog financijskih nemogućnosti odnosno nedostatka novčanih sredstava za ispunjenje ove obveze.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 193.130,42 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom kamatom, jer je to iznos koji je preostao za isplatu kupoprodajne cijene u skladu sa ugovorom zaključenim između stranaka.

Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno jer je obveza plaćanja kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji obveza tuženika kao kupca u smislu odredbe članka 438. u vezi sa člankom 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO). Sud je pravilno tužitelju priznao i zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. u vezi sa člankom 22. stavkom 4. ZOO-a.

Bez osnove su žalbene tvrdnje tuženika prema kojima je već "prilikom kupoprodaje navedenih čestica zemlje bilo spornih situacija"jer su iste paušalne i neargumentirane, tim više što je tuženik postigao cilj ugovora tj. stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama upisom u zemljišnu knjigu.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je sud prvog stupnja pravilno istu utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i jer je pravilno obračunao parnični trošak.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer taj trošak, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu 1. ožujka 2012.

Predsjednica vijeća:

Amara Trgo