Rev-1584/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz P., koju zastupa punomoćnica J. M. H., odvjetnica u P., protiv tuženice D. iz H. K., privremeno na adresi P., koju zastupa punomoćnica N. Č., odvjetnica u S., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-126/07 od 13. studenoga 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Petrinji broj P-461/05-20 od 24. listopada 2006., 5. rujna 2011.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1584/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.
Full text
Broj: Rev 1584/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz P., koju zastupa punomoćnica J. M. H., odvjetnica u P., protiv tuženice D.
I. iz H. K., privremeno na adresi P., koju zastupa punomoćnica N. Č., odvjetnica u S., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-126/07 od 13. studenoga 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Petrinji broj P-461/05-20 od 24. listopada 2006., 5. rujna 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Udovoljuje se tužbenom zahtjevu.
Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 17. veljače 1999. godine između tužiteljice D. M. iz P., … a kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i tužene D. I. iz H. K., …, kao davateljice uzdržavanja s druge strane te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke, te se ima uspostaviti ranije zemljišno knjižno stanje.
II. Tužena D. I. dužna je platiti tužiteljici D. M. na ime parničnog troška iznos od 7.442,00 kuna sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim se raskida ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 17. veljače 1998. između tužiteljice D. M., kao primateljice uzdržavanja i tuženice D. I., kao davateljice uzdržavanja, te da isti ne proizvodi pravne učinke.
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev. Podredno predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužiteljica je prvenstveno predložila reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu. Podredno je predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.
Revizija nije dopuštena.
Utvrdivši da su stranke u ovom postupku sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim se tuženica, kao davateljica uzdržavanja, obvezala dosmrtno uzdržavati tužiteljicu, kao primateljicu uzdržavanja, te joj prema mjesnim običajima davati hranu, odjeću, obuću, drva za ogrijev, u slučaju bolesti brinuti se za liječničku pomoć i lijekove te ju njegovati, da je tužiteljica istovremeno dala tuženici svoju nekretninu upisanu u zk. ul. 3592 k.o. P., kč. br. 629/6 dvorište površine 360 m[2] i kuću sagrađenu na toj čestici, da tuženica nije stvarno izvršavala svoje obveze preuzete ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju jer se nije brinula o potrebama tužiteljice nego je jedno vrijeme jedino slala novac što nije bila dovoljna briga prema preuzetim obvezama, te da je tuženica težište svojih nastojanja stavila na uređenje kuće na kojoj je stekla vlasništvo na temelju spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, iako popravak i adaptacija kuće nisu bili predmetom spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sudovi su na temelju odredbe čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list“, broj 42/65, 44/65, 47/65 i „Narodne novine“, broj 47/78) prihvatili tužbeni zahtjev i raskinuli sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između stranaka u ovom postupku.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.
Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužiteljica je zahtijevala da sud raskine ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između stranaka.
S obzirom da se tužbeni zahtjev u ovom postupku ne odnosi na novčanu svotu, za određivanje vrijednosti predmeta spora u mjerodavna je, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi.
Iz spisa proizlazi da tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora u smislu čl. 40. st. 2. ZPP, a da prvostupanjski sud nije utvrdio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave u smislu čl. 40. st. 4. ZPP.
Odredbom čl. 40. st. 5. ZPP, koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 84/08 i 123/08) propisano je da će se, ako sud u slučaju iz čl. 40. st. 4. ZPP ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.
U smislu citirane odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra se da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 50.000,00 kuna pa stoga revizija tuženice nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz ranije citirane odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.
Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Međutim, u reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).
Kako prema ocjeni ovog revizijskog suda iz sadržaja podnesene revizije ne proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP to revizija tuženice nije dopuštena. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 5. rujna 2011.
S U T K I N J A
Renata Šantek, v. r.