Jž-2791/2015-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Jž-2791/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Branke Žigante Živković i Anđe Ćorluka članica vijeća uz sudjelovanje sutkinje Kristine Gašparac Orlić zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog M.M. iz Ž. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90 – pročišćeni tekst, 30/90, 47/90 i 29/94) rješavajući o žalbi 1. okrivljenog M.M. zastupanog po Z.M. odvjetniku iz S., podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu Stalna služba u Solinu broj Pp 37 J-1460/15 od 29. svibnja 2015., na sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2018.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. okrivljenog M.M. i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja 1. okrivljenog M.M. se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 139. st. 1. u svezi s čl. 138. st. 3. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17) 1. okrivljenik M.M. se obvezuje na naknadu troškova žalbenog postupka s naslova paušala u iznosu od u iznosu od 200,00 kuna u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

III. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom M.M. kao 1. okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je temeljem citiranog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 690,00 kuna što je protuvrijednost od 180,00 DEM odnosno 92,00 EUR-a.

Istom presudom, A.M., 2. okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te mu je temeljem citiranog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 306,75 kuna što je protuvrijednost od 80,00 DEM odnosno 40,90 EUR-a.

Prvostupanjskom presudom, svaki okrivljenik je propisno upozoren na mogućnost plateža dvije trećine izrečene novčane kazne u zadanom roku, te je obvezan na platež troškova prekršajnog postupka s naslova paušala u iznosu od po 150,00 kuna.

Protiv te presude 1. okrivljeni M.M. je po svom branitelju pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima postupka iznoseći u razlozima žalbe da ga je kritične zgode napao 2. okrivljeni A.M., a da je on uzvratio vikom ali da ni na jedan način nije došao u verbalni a kamoli fizički sukob sa 2. okrivljenikom A.M. jer je isti sporne prigode njemu uputio brojne uvrede na koje je isti ostao suzdržan te bez ikakvog sukoba napustio stan 2. okrivljenika.

Žalitelj 1. okrivljeni M.M. ističe da ukoliko bi bilo i kakvih povišenih tonova odnosno žučnije rasprave između njega i 2. okrivljenika bitno je uzeti u obzir način komunikacije i pravila ponašanja koja vrijede za područje Dalmacije – Mediterana na kojima obitavaju ljudi temperamentnijeg karaktera, te da je sud u konkretnom slučaju trebao definitivno primijeniti ekstenzivan pristup pri tumačenju pojmova svađa i vika te posebno ističe da je očito prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu postojanja javnog mjesta, eventualne svađe i vike u konkretnim okolnostima i da je sve to imalo za rezultat pogrešnu primjenu materijalnog prava jer sud nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama, odnosno iste nije pravilno utvrdio i da je nedvojbeno trebalo utvrditi jesu li ispunjena objektivna obilježja prekršaja opisana u čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Žalitelj 1. okrivljeni M.M. predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi žalba prihvati i prvostupanjska presuda u odnosu na njega, preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

Žalba 1. okrivljenog M.M. nije osnovana.

Rješavajući o žalbi i pregledom spisa predmeta, ovaj Sud je utvrdio da nasuprot iznesenim žalbenim navodima paušalno navedenim, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

Iznoseći svoje obrane pred prvostupanjskim sudom 1. okrivljeni M.M., i 2. okrivljeni A.M., prebacuju, odgovornost za prekršaj za koji su proglašeni krivim jedan na drugog, opisujući svoje ponašanje kao sasvim uredno, te ističući, da se drugi, neprimjereno ponašao i na taj način remetio javni red i mir.

Prvostupanjski sud je na temelju pravilno provedenog postupka i valjane primjene čl. 88. Prekršajnog zakona, ocijenio izvedene dokaze, te provedeno suočenje, i pravilno utvrdio, da je žalitelj 1. okrivljeni M.M. kritične zgode počinio djelo prekršaja za koje je proglašen krivim.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, da se kritični događaj desio na javnom mjestu i to na ulici u Ž. u P. v. broj …. koje predstavlja javno mjesto, te da iz iskaza i obrana 1. i 2. okrivljenika proizlazi da su se tom prilikom verbalno i fizički sukobili, a opravdanje, za navedeno protupravno ponašanje ne može se naći u činjenici, da se događaj desio u Dalmaciji, pa da je prvostupanjski sud drukčije trebao tumačiti, odredbe Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a ne zakon primijeniti, kao i na ostalo stanovništvo RH s obzirom da takav ekstenzivni pristup i tumačenju pojmova svađa i vika, ne vrijedi za područje Dalmacije – Mediterana.

Žalitelj 1. okrivljeni M.M. zaboravlja osnovu činjenicu da Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, vrijedi na čitavom području RH, te da je čl. 1. propisana, svrha samog prekršaja protiv javnog reda i mira i da je navedeno da su to djela „kojima se na nedozvoljen način remeti mir, radi ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost“, dok je čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano da će se kazniti tko svađom, vikom ili na drugi način remeti javni red i mir, a navedeno obilježje prekršaja iz čl. 13., je dokazano u odnosu na 1. okrivljenog žalitelja M.M.

Iz izloženih razloga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu.

Na temelju pravilno i zakonito date pravne kvalifikacije djela prekršaja, 1. okrivljenom, M.M., izrečena je zakonom propisana kazna koja je od strane prvostupanjskog suda i argumentirano obrazložena u odnosu na sve okolnosti bitne za odmjeru kazne propisane odredbom čl. 36. Prekršajnog zakona, te od strane prvostupanjskog suda na strani 1. okrivljenog žalitelja pravilno su uzete u obzir o olakotne i otegotne okolnosti.

Sama činjenica, da je kao otegotna okolnost 1. okrivljenom M.M., uzeta u obzir činjenica da je već prekršajno kažnjavan, zbog druge vrste prekršaja, ne može dovesti u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda u odnosu na uzimanje okolnosti bitnih za odmjeru kazne.

Ispitujući nadalje presudu i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud nije našao da su na štetu 1. okrivljenog M.M., povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

Kako se prvostupanjska presuda ne pobija u odnosu na 2. okrivljenika to ista u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

Postupajući po žalbi 1. okrivljenog ovaj Sud je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost 1. okrivljenika, pa je za 1. okrivljenog, nastala obveza naknade paušalnog iznosa troškova koji su nastali povodom žalbe 1. okrivljenog na ovom Sudu, s tim da je visina paušalnih troškova žalbenog postupka odmjerena sukladno složenosti trajanju žalbenog postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.

U Zagrebu, 24. siječnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Siniša Senjanović, v.r

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, 1. okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.