Revr-1459/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1459/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. I. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. B., dipl. pravnik, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 527/15 od 30. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4626/12-25 od 30. rujna 2015., u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika H. I. d.o.o., ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-527/15 od 30. ožujka 2016. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4626/12-25 od 30. rujna 2015. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu bruto iznosa od 20.663,67 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

Presudom drugog stupnja preinačena je presuda prvog stupnja na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se tuženiku nalaže platiti bruto iznos od 20.663,67 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude, te je ujedno naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 9.375,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni o kojemu revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačiti pobijanu presudu tako da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju tuženika odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu, time da tužitelj potražuje naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

Revizija tuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odredbom st. 3. istoga članka propisano je da u reviziji iz st. 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji tuženik izjavljuje sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li važeći Aneks Kolektivnog ugovora koji je sklopljen između pregovaračkog odbora sindikata i poslodavca, ako je sklapanju aneksa prethodilo pregovaranje i potpisivanje Aneksa s jednim od sindikata?

2. Je li sporazum o izmjeni i dopuni Kolektivnog ugovora sklopljen između pojedinih sindikata i poslodavca obvezuje i sindikat koji taj sporazum nije potpisao?

3. Je li ugovorne strane obvezuje primjena izvornog članka 223. KU-a objavljenog u Sl. vjesniku H. H. ž. h. d.o.o., broj ... od 23. kolovoza 2007. godine, za 2011. godinu, obzirom da je predmetni članak u potpunosti izmijenjen člankom 2. III. Aneksa KU-a od 11. veljače 2009. godine, na način da nema obveze povećanja plaće za 6% za razdoblje primjene navedenog KU-a, samim pozivanjem na članak 223. KU-a, a prema čl. 5. st. 2. kasnijeg Sporazuma (IV. Aneksa) od 11. veljače 2009. godine?“

Obrazlažući razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik se pozvao na suprotne odluke Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-5022/2013-2 od 8. svibnja 2014. i Gž R-21/2016-2 od 21. siječnja 2016., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-2628/14-2 od 24. travnja 2015., na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-408/12 od 3. travnja 2013., te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3535/2013 od 5. ožujka 2015. Ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se ona pobija i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ocjena je ovoga suda da se o radi o takvim pravnim pitanjima o kojima ovisi odluka u predmetnom sporu, a postavljena pitanja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, koju mu tuženik nije isplatio u uvećanom iznosu od po 6% za svaku godinu, iako takvo pravo tužitelja proizlazi iz odredaba KU. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev i potražuje isplatu razlika plaća za 2009., 2010. i 2011. i to u ukupnom iznosu od 20.663,67 kn. Tom zahtjevu dodaje eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu po istoj osnovi, ali samo za razdoblje 2011. i to do 30. studenoga 2011. u iznosu od 3.883,52 kn, kad je na snagu stupio novi kolektivni ugovor.

Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- Kolektivni ugovor za djelatnost H. I. sklopljen je 25. srpnja 2007., a primjenjuje se od 1. siječnja 2008. do 30. studenoga 2011.,

- 11. veljače 2009. sklopljen je III. Aneks KU kojim je izmijenjen čl. 223. KU,

- 9. prosinca 2009. sklopljen je Sporazum kojim se mijenja KU i njegovi aneksi (dalje: Sporazum - IV. Aneks KU),

- 26. studenoga 2010. sklopljen je V. Aneks KU (dalje: V. Aneks KU) kojim je regulirano povećanje plaće za određena radna mjesta.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, dok je u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utvrdio da nema procesne pretpostavke za postavljanje dva tužbena zahtjeva, obzirom da je supsidijarni tužbeni zahtjev obuhvaćen prvim tužbenim zahtjevom.

Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da su III. Aneks KU i IV. Aneks KU valjani te obvezuju obje stranke tih ugovora i primjenjuju se na sve radnike tuženika jer je proveden propisani postupak kolektivnog pregovaranja. Budući da je III. Aneksom KU propisano da se cijena sata rada neće povećavati u 2009. te da je odgođena primjena čl. 223. KU, a u odnosu na povećanje plaće za 2010. je IV. Aneksom KU od 9. prosinca 2009. ugovoreno da se plaće „zamrzavaju“ i neće se mijenjati do kraja 2010., prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljima ne pripada pravo na uvećanje plaće u 2009. i 2010. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravo na uvećanje plaće niti za 2011. jer su V. Aneksom KU određene cijene sata samo za određena radna mjesta ustrojena u Službi za fondove EU, dok tužitelj ne dokazuje da radi na jednom od tih radnih mjesta, te da V. Aneksom KU nije određeno općenito povećanje plaća za 6% za 2011., zbog čega je odbio tužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev kojim je naložio isplatu povećanja plaća u 2009., 2010. i 2011. zaključujući da III. Aneks KU i IV. Aneks KU obvezuju i Sindikat koji nije potpisao III. Aneks, te da u situaciji kada poslodavac nije pokrenuo kolektivno pregovaranje o povećanju cijene rada u rujnu 2010., dolazi do potpune primjene odredbe čl. 223. KU i cijena rada se povećava za razdoblje od siječnja 2010.

U revizijskom stadiju postupka kod odlučivanja o osnovanosti izvanredne revizije povodom postavljenih pravnih pitanja sporno je primjenjuje li se odredba čl. 223. KU vezano uz III. Aneks KU i Sporazum (Aneks IV. KU), kod obračuna cijene sata rada tužitelja za 2009., 2010. i 2011.

Odredbom iz čl. 223. KU propisano je:

„Stranke ovog Ugovora suglasne su da se za razdoblje primjene ovog Ugovora cijene sata rada povećavaju za svaku započetu godinu za 6% (šest posto).

Usklađivanje cijena sata rada prema stavku 1. ovog članka ne smatra se izmjenom Kolektivnog ugovora, a obavlja se s prvim radnim danom u započetoj godini.“

Člankom III. Aneksa KU od 11. veljače 2009. ugovoreno je:

„Članak 223. KU mijenja se i glasi:

„Stranke ovog Ugovora suglasne su da se cijena sata rada utvrđena Prilogom II. Aneksa ovom Ugovoru (sklopljenog 8. veljače 2008.) neće povećavati u 2009. godini.

Stranke su suglasne da se najkasnije u mjesecu rujnu 2009. godine otvore pregovori o povećanju plaće za 2010. godinu“.“.

Nadalje, člankom 3. Sporazuma od 9. prosinca 2009. (IV. Aneks KU) ugovoreno je:

„Stranke su suglasne da se plaće radnika u društvu H. I. d.o.o. privremeno, u 2010. godini, „zamrzavaju“ na način da se sadašnje cijene sata rada (važeće u 2009. godini) neće mijenjati do kraja 2010. godine, osim povećanja po osnovi navršenog radnog staža.“

Člankom 5. Sporazuma ugovoreno je:

„(1) Poslodavac može tijekom mjeseca rujna 2010. godine pokrenuti kolektivno pregovaranje o povećanju cijene sata rada za 2011. godinu.

(2) Ukoliko poslodavac tijekom rujna 2010. godine ne pokrene kolektivno pregovaranje o povećanju cijena sata rada smatrat će se da su ispunjeni uvjeti za potpunu primjenu članka 223. Kolektivnog ugovora objavljenog u Službenom vjesniku H. H. ž. H. d.o.o. broj ... od 23. kolovoza 2007. godine.“

Odredbom čl. 2. V. Aneksa KU sklopljenog 26. studenoga 2010. određena je bruto cijena sata rada za 51 radno mjesto određeno Pravilnikom o organizaciji H. I. d.o.o. Odredbom čl. 3. V. Aneksa KU propisano je da sve ostale odredbe KU ostaju neizmijenjene.

Iz V. Aneksa KU te Zabilješki od 27. kolovoza 2010. i 24. studenoga 2010. pregovaračkog odbora sindikata i pregovaračkog tima poslodavca za izmjene i dopune KU proizlazi da je cijena sata uvećana samo za 40 novih radnih mjesta koja nisu postojala u kolektivnom ugovoru te za nova radna mjesta u Službi za fondove EU.

Iz navedenog proizlazi da je odredbom čl. 223. KU propisano uvećanje plaće za radnike H. I. d.o.o. za 6% za svaku godinu počevši od 2009. Odredbom čl. 2. Aneksa III. KU stipulirano je da se ta odredba mijenja i da se u 2009. plaće neće povećavati, dok će se u rujnu 2009. otvoriti pregovori o povećanju plaće za 2010. Pregovori su i otvoreni te su rezultirali Sporazumom od 9. prosinca 2009. kojim je pak jasno određeno da plaće radnika ostaju iste, odnosno da se neće povećavati niti u 2010. godini (čl. 3.).

Međutim, u čl. 5. st. 1. Sporazuma je ugovoreno da poslodavac može pokrenuti kolektivno pregovaranje u rujnu 2010. o povećanju cijene sata rada za 2011.

Potrebno je imati u vidu odredbu čl. 223. KU kojom je propisano opće uvećanje plaće za 6%, pri čemu se ne navodi ograničenje koje bi se odnosilo samo za pojedina radna mjesta, iz čega proizlazi da pravo na uvećanje plaće imaju svi radnici neovisno o radnom mjestu na kojem se nalaze.

Zbog navedenog je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u smislu utvrđivanja je li pokrenuto kolektivno pregovaranje o povećanju cijene sata rada za 6% i za ostala radna mjesta, osim za 40 novih radnih mjesta koja nisu obuhvaćena kolektivnim ugovorom i 11 radnih mjesta u Službi za fondove EU, a time i utvrđenje imaju li radnici tuženika pravo na uvećanje plaće za 2009., 2010. i 2011., zbog čega revizijski sud ne može preinačiti nižestupanjsku presudu.

Pri tome potrebno je uzeti u obzir i shvaćanje ovog suda zauzetog u nizu odluka, npr. Revr-627/16 od 18. svibnja 2016., Revr-170/15 od 4. svibnja 2016. i drugima, prema kojem je za isplatu razlika plaća za utuženo razdoblje u 2011. relevantna primjena odredbe čl. 5. st. 2. Sporazuma koji jasno i nedvosmisleno određuje da će se u slučaju da poslodavac tijekom rujna 2010. ne pokrene kolektivno pregovaranje o povećanju cijena sata rada ima smatrati da su ispunjeni uvjeti za potpunu primjenu čl. 223. Kolektivnog ugovora objavljenog u Službenom vjesniku H. H. ž. H. d.o.o. broj ... od 23. kolovoza 2007., te da je čl. 5. st. 2. Sporazuma jasno izražena volja ugovornih stranaka da će se u slučaju ako ne dođe do pregovora o povećanju cijene sata rada za 2011. primijeniti izvorno ugovorena odredba čl. 223. KU.

Za napomenuti je i da kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, već je dovoljno da je kolektivni ugovor potpisao barem jedan subjekt na strani poslodavca i barem jedan na strani sindikata, a koje shvaćanje je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-408/12 od 3. travnja 2013., pa III. Aneks KU nije ništetan.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi će voditi računa o izraženom pravnom shvaćanju revizijskog suda, te donijeti novu meritornu odluku u ovom predmetu.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije donijeti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 5. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.