Legislator Case Law & Legislation
I Kr-551/2006-3 AI generated

I Kr-551/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kr-551/2006-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, Hajrije Novoselec i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu osuđ. T. I., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 05. prosinca 2006. godine, broj Kv-922/06, u sjednici održanoj dana 30. siječnja 2007. godine,

Legislator headnote

AI generated

I Kr-551/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Splitu od 26. rujna 2003. godine broj K-76/03, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 03. svibnja 2006. godine br. I Kž-998/03-3 proglašen je krivim T. I. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 551/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, Hajrije Novoselec i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu osuđ. T. I., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 05. prosinca 2006. godine, broj Kv-922/06, u sjednici održanoj dana 30. siječnja 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. T. I. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 26. rujna 2003. godine broj K-76/03, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 03. svibnja 2006. godine br. I Kž-998/03-3 proglašen je krivim T. I. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je tek sada, kada se nalazi na liječenju radi odvikavanja o opojnim drogama shvatio što je učinio i koliko je naštetio i sebi i društvu u cjelini. Bio je pod utjecajem droga i alkohola radi čega nije ni bio svjestan što čini. Kaje se i čini sve da se izvuče iz pakla droge.

Pravomoćnim rješenjem od 10. studenog 2006. godine prvostupanjski sud je temeljem čl. 415. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 112/99.,

eniku T. I. 58/02., 143/02. i 115/06 – dalje: ZKP) zadržao izvršenje kazne zatvora prema osuđ do okončanja postupka povodom poduzetog zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne.

Županijski sud u Splitu je ovom Vrhovnom sudu dostavio obrazloženi prijedlog da se zahtjev osuđenika odbije. Negativno mišljenje dalo je i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesku od 23. studenoga 2006. godine broj KR-DO-875/06, kao i Državno

I Kr 551/06-3

odvjetništvo Republike Hrvatske u podnesku od 18. siječnja 2007. godine, broj KR-DO- 86/07.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne u smislu odredbe čl. 414. ZKP-a dopušteno je samo kada se nakon pravomoćnosti pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Osuđenik I. T. u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne ne ističe niti jednu takvu okolnost već ponavlja da se kaje što je počinio kazneno djelo, obećava da će se izliječiti i da će se resocijalizirati. To nisu okolnosti koje pretpostavlja odredba čl. 414. ZKP-a radi čega zahtjev osuđenika nije mogao biti prihvaćen. Naime, sudovi su već cijenili kao olakotno njegovo kajanje i spremnost da se uključi u psihoterapijski tretman zbog poremećaja ponašanja uzrokovanog uzimanjem droga, tako da se ne radi o novim okolnostima.

Što se tiče tvrdnje osuđenika da zbog utjecaja alkohola i droga nije bio svjestan što radi, ona nije osnovana jer je tijekom prvostupanjskog postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje kojim je utvrđeno da osuđenik nije bio niti smanjeno ubrojiv tempore criminis, a pogotovo ne neubrojiv, kako iz njegovih navoda to proizlazi. Osim toga, utvrđeno je da on u vrijeme izvršenja tog djela nije bio čak ni ovisnik o drogama radi čega mu nije ni izrečena sigurnosna mjera iz čl. 76. KZ-a. Dakle, niti to nisu nove okolnosti koje bi dovele do blaže osude.

S obzirom na izloženo, po ocjeni ovog Vrhovnog suda nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublaživanje kazne iz odredbe čl. 414. ZKP-a, pa je zahtjev osuđenika odbijen, na temelju odredbe čl. 416. st. 6. ZKP-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.