Rev-1809/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1809/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz O., kao vlasnika obrta „C.“, zastupanog po punomoćnici Đ. L., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. L. i I. S. Š. iz O., protiv tuženika Pučko otvoreno učilište O. iz O., zastupanog po ravnateljici N. L. i po punomoćniku S. M., odvjetniku iz Z., , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-326/10-2 od 16. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu posl. br. P-637/09-41 od 21. prosinca 2009., u sjednici održanoj 6. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

a) u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

- u stavku I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju 101.000,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 31. svibnja 2007. do isplate,

- u stavku II. izreke, tužitelj obvezan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 27.434,26 kn,

b) u stavku II. izreke, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju „temeljem čl. 382. st. 2 Zakona o parničnom postupku, budući da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalno pravnog i postupovnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene materijalnog prava“. Predlaže ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju. Prijedlog tuženika je da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena, a podredno odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava tog odgovora.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst - dalje: ZPP-a), a koje se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuju na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U izvanrednoj reviziji stranka treba (u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj je reviziju i podnio pozivom na navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Međutim, ovdje valja imati na umu:

- da navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi i naznaku različite sudske prakse ili one koju bi trebalo promijeniti, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda ili sudskom praksom te novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“ ili postoje razlozi da se ona promijeni - ili je pak praksa nejasna i nesigurna) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“ i sudsku praksu, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta - ali i da time pogoduje jednoj stranki u postupku.

U konkretnom slučaju, revizija revidenta u suštini svodi se samo na tvrdnje da su u postupku pogrešno primijenjene odredbe ZPP-a, uz ostalo izraženo navodom: da „procesno- pravno pitanje zbog kojeg se podnosi revizija odnosi se na čl. 354 st. 2 t. 11 Zakona o parničnom postupku jer o odlučnim činjenicama u obrazloženju drugostupanjske pobijane presude nisu dani valjani i jasni razlozi, te presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati?“.

Polazeći od prethodno navedenog, a budući da podnesena revizija ne sadrži niti jedno formulirano pitanje zbog kojeg se podnosi - a u svezi kojeg pitanja bi ovaj sud mogao izraziti svoje načelno shvaćanje (odgovor) i shvaćanje koje ne bi bilo važno samo za konkretnu pravnu poziciju revidenta i odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

- jer se navodi u predmetnoj reviziji odnose samo na način odlučivanja u ovome sporu prema činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja i time na prigovor o ocjeni dokaza u tim istim okolnostima,

- odnosno jer isticanje pravnih shvaćanja, primjenu kojih revident sugerira, sve uz navod „da sud za zauzimanje stava o prirodi izvršenih radova kao činjenici koja je odlučna za primjenu materijalnog prava u ovom sporu nije dao valjane i jasne razloge“, ne može nadomjestiti takvo pitanje - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a,

valja prihvatiti da revizija tužitelja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost.

Uostalom, osporena drugostupanjska odluka nije ni donesena na temelju zauzetog stava o nekom prijepornom postupovnopravnom pitanju u svezi razloga na kojima revident temelji reviziju - a koje bi bilo u suprotnosti s nekim drugim načelnim shvaćanjem, već samo na temelju ocjene konkretnog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava na takvo činjenično stanje, a u svezi takve ocjene izvanrednoj reviziji nema mjesta.

Stoga je reviziju tužitelja valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a).

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 6. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.