Supreme Court dismisses appeal for inadmissibility due to failure to specify legal issues requiring uniform law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court's decision confirming a first-instance judgment. The prosecutor argued for the revocation of judgments based on two substantive and procedural questions regarding property descriptions and the duty to address party arguments. The court rejected the appeal because the prosecutor failed to concretely explain why these specific questions were necessary to ensure the uniform application of law and equal treatment of citizens, as required by the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedArticle 382, paragraphs 2 and 3 of the Civil Procedure Act; Article 392, paragraph 1 of the Civil Procedure Act: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to specify and justify the particular legal issues raised, demonstrating their necessity for ensuring the uniform application of law and the equal treatment of citizens.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Rev 1397/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz I. G., D., zastupane po punomoćnici S. S. V., odvjetnici iz I. G., protiv I- tužene S. G. iz I. G., zastupane po punomoćniku i suprugu K. G., II-tužene M. J. iz L., H., III- tužene Lj. M. iz O., IV-tužene I. S. iz K. V., G., V-tuženika J. K. iz I. G., i VI-tužene Lj. G. iz N. Č., J., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-738/08-2 od 18. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu broj P-179/07-15 od 10. lipnja 2008., dana 28. ožujka 2012.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Gospiću broj Gž-738/08-2 od 18. siječnja 2010. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu broj P-179/07-15 od 10. lipnja 2008. kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – u nastavku teksta: ZPP) predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju III-tužena Lj. M. ističe da su oba suda iscrpno obrazložila svoje odluke i da ne prihvaća raspravljanje po reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Prema članku 382. stavak 2. ZPP, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi odredbe iz članka 52. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 84/08), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U podnesenoj reviziji se navodi da su postavljena dva materijalnopravna pitanja, prvo pitanje - da li je za valjanost raspoložbe ugovorom o doživotnom uzdržavanju potrebno ili nije potrebno precizno označavanje nekretnine (po zk. oznakama, katastarskim oznakama) te da li je nekretnina koja nije tako opisana predmetom ugovora, odnosno jeste ili nije predmetom buduće ostavine, te drugo pitanje - koje se tiče načina utvrđivanja volje stranaka jer da u konkretnom slučaju volja stranaka nikad nije bila osporena, odnosno da sud prvog stupnja nije ni naznačio da je to sporno (ovo je pitanje postupovnopravne naravi jer se odnosi na primjenu članka 219. stavak 2. ZPP).
U reviziji su postavljena i postupovnopravna pitanja, prvo - da li postoji dužnost drugostupanjskog suda da odgovori na žalbene navode, i drugo - da li postoji dužnost sudova da strankama naznače sporna pitanja s obzirom da sudovi ne mogu utemeljiti odluku na činjenicama o kojima strankama nije bila dana mogućnost raspravljanja (pitanje je zapravo istovjetno onom pitanju koje se odnosi na primjenu članka 219. stavak 2. ZPP).
Međutim, izlažući razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana revidentica navodi samo cjelovit tekst pravne norme iz članka 382. stavak 2. točka 1. do 3. ZPP-a, ali ne obrazlažući određeno da li je riječ o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Jednako tako nije određeno navedeno niti zbog čega bi se u odnosu na sva postavljena pitanja ili samo neko od tih pitanja mogla, uz jasne postupovne odredbe iz članka 219. stavka 2., članka 298. i članka 375. stavka 1. ZPP-a, očekivati različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, a niti je određeno izloženo da li je odluka drugostupanjskog suda (i u odnosu na koje od postavljenih pitanja) utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s već zauzetim shvaćanjem revizijskog suda.
Tužiteljica ne konkretizira razloge iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti o postojanju različite prakse drugostupanjskih sudova jer je u reviziji samo uopćeno istaknuto da postoji „mogućnost različitog tumačenja određenih zakonskih odredbi“ uz tvrdnju da postoje „kolidirajuće“ odluke i stavovi Županijskog suda u Gospiću i Županijskog suda u Požegi broj Gž-188/06-2, od 17. svibnja 2006. (koja se nalazi u priloženom ostavinskom spisu broj O-117/2010).
Međutim, u konkretnom slučaju rješenjem Županijskog suda u Požegi ukinuto je rješenje o nasljeđivanju zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle, ta se odluka odnosi na bitno drugačije okolnosti pa nije riječ o „kolidirajućim“ odlukama i to iz jednostavnog razloga jer odluka na koju se poziva revidentica uopće ne sadrži mjerodavno pravno shvaćanje.
U preostalom dijelu revidentica se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 1. ZPP-a za koju tvrdi da je učinjena pred drugostupanjskim sudom, međutim, to nije razlog zbog kojeg se izvanredna revizija može izjaviti.
Dakle, u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih revidentica smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, što je bila dužna prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP.
Prema tome, podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.
Iz tog je razloga revizija tužiteljice nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 28. ožujka 2012.
Sudac:
Dragan Katić, v.r.