Criminal prosecution transfer to Bosnia rejected due to lack of Croatian citizen victims and consent requirements.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the appeal filed by defendant G.K. against the lower court's decision to transfer criminal proceedings to Bosnia and Herzegovina. The defendant argued that the transfer violated his right to a fair trial because no victims consented and the transfer would hinder his defense. The court ruled that the alleged victims were illegal immigrants who were beneficiaries of the crime, not victims, and thus their consent was legally unnecessary under the relevant international assistance law.
Legislator headnote
AI generatedČl. 65. st. 1. i 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima; Čl. 67. st. 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima: Consent of victims is not required for transferring criminal proceedings to another state if the alleged victims are not citizens of the transferring state.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 62/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinje, kao predsjednice vijeća, Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi G. K. protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. ožujka 2010. Kv-Us-38/10, u sjednici održanoj 1. srpnja 2010.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. G. K..
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, dozvoljen je ustup kaznenog progona protiv opt. F. G. i opt. D. M. R. S., a protiv opt. G. K. i opt. M. P. R. B. H., a zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. KZ.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. G. K. osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP) predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i dozvoli ustup kaznenog progona i u odnosu na opt. G. K..
Žalba nije osnovana.
Obrazlažući žalbene razloge, žalitelj u svojoj osobnoj žalbi ističe da sud prvog stupnja nije obrazložio razloge zbog kojih je dozvolio ustup kaznenog progona za odnosno kazneno djelo Republici Bosni i Hercegovini, na koji je način zapravo povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.
I Kž-Us 62/10-3
Osim toga smatra, da niti jedna od oštećenih osoba nije dala svoju privolu za ustup kaznenog progona drugoj državi, što će njemu onemogućiti dokazivanje nevinosti.
Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja, potrebno je reći da se optužnicom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u S. optuženom G. K. stavlja na teret inkriminirani događaj, opisan pod toč. 34. i 35. optužnice (kao i 32. optužnice), prema kojem je činjeničnom opisu on sudjelovao u prevođenju osam, odnosno šest osoba albanske nacionalnosti preko državne granice iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, za dogovoreni novčani iznos.
Iz izloženog proizlazi da u konkretnom slučaju navedene osobe niti nemaju pravno svojstvo oštećenika u smislu čl. 170. st. 1. toč. 5. ZKP, već su te osobe albanske nacionalnosti samo korisnici usluga navedenih kriminalnih skupina, u koju ulazi i opt. G. K., vezano za međunarodno krijumčarenje ljudi. Osim toga, navedene osobe albanske nacionalnosti koje su prevođene preko državne granice nisu oštećene kaznenim djelom, jer vršenje protupravnih radnji prevođenja preko državne granice išlo je njima u korist, a isto tako te osobe ne bi mogle ni ostvarivati imovinsko pravni zahtjev, iz razloga, što je kod njih postojala svijest da državnu granicu prelaze bez valjane putne isprave, plaćanjem određene usluge kriminalnoj skupini koja će izvršiti njihovo provođenje.
Uz navedeno, na temelju odredbe čl. 67. st. 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, suglasnost oštećenika i nije potrebna ukoliko isti nisu državljani Republike Hrvatske. Prema činjeničnom opisu djela sadržanim u toč. 34. i 35. optužnice kao i eventualno pod toč. 32. optužnice, jasno proizlazi da ilegalni imigranti nisu bili državljani Republike Hrvatske.
Nije stoga osnovana žalba optuženika.
S obzirom da su ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane u čl. 65. st. 1. i 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima za ustup kaznenog progona protiv stranca koji ima prebivalište u stranoj državi, a istovremeno radi se o učinu kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina, pa nema nikakvih pravnih razloga da se takav ustup kaznenog progona ne dozvoli.
S obzirom na sve naprijed izloženo odlučeno je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP kao u izreci.
U Zagrebu, 1. srpnja 2010.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Ileana Vinja, v.r.